U prethodnom članku o granicama, pisali smo o izmišljenom primjeru komunikacije i odnosa između dviju žena. Ana se dogovorila s Beom da Bea nešto učini. Međutim, Bea to nije učinila u vremenu kada je Ana to očekivala. Ana je u prvom primjeru reagirala emocionalno intenzivnije nego što bi reagirala da ju ova situacija nije podsjetila na situacije iz prošlosti. Kada želimo postaviti granicu u skladu s ovdje i sada situacijom, važno je da prepoznamo koje emocije imamo te da odvojimo koliko su one u skladu sa sadašnjosti a koliko s prošlosti. Ana je mogla iskomunicirati svoju povrijeđenost ali ne tako da Bei indirektno poručuje da je loša i kriva osoba.
Evo kako je to moglo zvučati.
2.Primjer komunikacije
Zamislit ćemo da se Ana osjeća jednako povrijeđeno kao i prije te da joj je sadržaj misli iz Roditelj ego stanja isti (ako još niste upoznati s konceptima iz transakcijske analize, svakako prvo pročitajte naš priručnik). No za razliku od prije, u ovom primjeru Ana je svjesna svojih osjećaja i situacija koje ju vežu za prošlost te je odlučila svjesno i aktivno razdvojiti svoje emocionalne reakcije vezane za prošlost i situaciju koja se događa u sadašnjosti.
Ana: Dogovorili smo se za danas da napraviš ono. Jesi li napravila?
Bea: Oprosti. Bila sam uvjerena da smo dogovorile za sutra.
Ana: Očito je došlo do nesporazuma. Meni je bilo jako važno da to za danas bude napravljeno i time što to nisi napravila, osjećam se povrijeđeno i razočarano.
Bea: Baš mi je žao što sam te povrijedila i razočarala. Znam koliko ti je važno da se držim dogovora. Znaš da sam si zadnji puta napravila podsjetnik, no ovog puta u svoj žurbi jednostavno sam zaboravila to napraviti. Idući puta ću svakako više voditi računa o tome da si stavim podsjetnik. Da li ti je to u redu?
Ana: Je.
Bea: Mogu li danas još nešto napraviti za tebe?
Ana: Ne trebaš. Znam da si me čula i da ćeš sutra napraviti ovaj dogovor a ubuduće više voditi računa. Hvala ti. Cijenim to.
Drugi primjer komunikacije ne pokazuje nužno dvoje ljudi koji su odmah opušteni i sretni ali pokazuje dvoje ljudi gdje je jedna jasnije iskomunicirala što ju je zasmetalo.
Granice su u suštini upravo to – situacije kada komuniciramo da nas je netko naljutio, povrijedio, razočarao. Motivirani smo da granice postavljamo kada druga osoba ili situacija na neki način povrijedi nešto što je nama vrijedno. To može biti na fizičkoj razini ali i vrlo često je na razini naših vrijednosti, stavova.
Ako ste roditelj i zanima Vas više ova tema, pridružite nam se na radionici “Kako postaviti granice i sačuvati odnos.”
A ako ste stručnjak koji radi s djecom i roditeljima, možda će Vas zanimati radionica “Rad s roditeljima: izazovi dvostrukih ciljeva i odnosa“.
