Granice… tema koja je izuzetno značajna u svim odnosima, bilo da je riječ o odnosu između roditelja i djeteta, stručnjaka i roditelja ili stručnjaka i djeteta, između kolega i partnera, šefa i zaposlenika… Ovaj petak donosimo neka pitanja za promišljanja o granicama:

Što su to granice u odnosima? Da li nas granice u odnosima razdvajaju ili spajaju?

Kako bismo približili što granice u odnosima jesu, koristit ćemo izmišljeni primjer i teoriju transakcijske analize kako bismo bolje razumjeli što se može događati kada postavljamo granice.

Zamislimo sljedeću situaciju – nama važna osoba nas je povrijedila.

Nije to učinila namjerno, ali je ipak učinila. Recimo da nije učinila ono što smo je zamolili i što je osoba B rekla da će učiniti. Ne mora biti da su posljedice značajne, ono što je važno za ilustraciju priče o granicama jest naša reakcija na različitim razinama:
– emocionalna: povrijeđenost, ljutnja, frustracija, tuga, razočaranost, nevažnost
– misaona: kako se može tako ponašati, to je tako neodgovorno…
– ponašajno: što smo joj rekli, što smo učinili
– tjelesno: senzacija u području grla i izrazi lica koja ukazuju na ljutnju, odbojnost prema osobi B

Kao što je rečeno, da bismo bolje razumjeli ovu situaciju i dinamiku u osobi A i između osobe A i B, koristit ćemo dva koncepta iz transakcijske analize: ego stanja i transakcije. Ako se još niste upoznali s ovim pojmovima, svakako prvo zavirite u naš priručnik koji možete naći ovdje a onda se vratite na našu priču o granicama.

Dakle osoba A koju ćemo nazvati Ana je povrijeđena postupkom osobe B koju ćemo nazvati Bea. Bea nije napravila u vremenu kada je rekla učiniti. Kako će to Ana iskomunicirati? Može na različite načine.

1.Primjer komunikacije

Ana se osjeća povrijeđeno i ljuto. Odgojena je tako da kada netko nekoga zamoli da učini nešto i ta osoba kaže da će učiniti, onda smatra da ta osoba nije korektna prema njoj. Kada je ona bila dijete i nije poštivala dogovor prema roditeljima ili je netko drugi prekršio dogovor, Ana je vidjela da su njeni roditelji bili jako ljuti na nju kao i na druge. Promatrajući ove interakcije, što prema sebi, što prema drugima, Ana je pohranila taj obrazac ponašanja u svoje Roditelj ego stanje.

Stoga ovu ljutnju koju Ana osjeća prema Bei se može objasniti kao dio koji idu uz njezine stavove i vrijednosti koje je naučila od svojih roditelja – tako se ponaša prema drugome kada drugi prekrši dogovor.

Međutim, Ana se osjeća duboko povrijeđeno te osjeća brojne druge osjećaje: tugu, razočaranost, povrijeđenost te misli da Bei nije važna kada se ona tako ponaša prema njoj.
Zašto su se pojavile i ove misli i osjećaji?
Zato što je ova situacija aktivirala i Dijete ego stanje Ani.

Naime, kada Ana nije poštivala svoj dogovor prema roditeljima kada je bila dijete, tada su roditelji bili izrazito ljuti na nju. U tim situacijama (kao i sada u situaciji s Beom), Ana je bila duboko povrijeđena, tužna i razočarana jer njezini roditelji nisu prepoznali njezine tadašnje emocionalne potrebe i motive.

Primjera radi, recimo da se događalo u situacijama kada je Ana trebala pospremiti igračke prije večere. Roditelji su smatrali da su se s njom dogovorili oko pospremanja igračaka, no ono što nisu uzeli u obzir jest da se dogovaraju s vrlo zaigranom 4-godišnjakinjom koja do kraja dana zaboravi na dogovor i najbolje se zaigra upravo prije večere. Roditelji bi se jako naljutili na Anu, tada 4-godišnjakinju što je zaboravila na dogovor te ju kaznili tako da idućih tjedan dana nisu čitali priču prije spavanja već su je samo ostavili da sama zaspi (a tada se Ana jako bojala mraka i bilo joj je teško sama zaspati. No zbog ljutnje roditelja, nije pokazala koliko se boji).

Kroz život, Ani su se slične situacije događale i u odnosima s drugim osobama, prijateljima, profesorima, kolegama na poslu. Ovisno koliko su joj ti odnosi bili značajni, situacije su je više ili manje emocionalno pogodile. Ono što se u Ani događa možemo prikazati kroz ovaj dijagram:

Sada se vratimo na situaciju gdje je Bea naljutila odraslu Anu. Ana je svjesna samo svojih misli koje je pohranila u svom Roditelj ego stanju te nije svjesna toga da je ovo aktiviralo i njezino Dijete ego stanje.

Ovako bi to moglo zvučati:

Ana (uz ljutnju, prijezir): Zašto se jednostavno ne možeš držati dogovora? Koliko to može biti teško?
Bea (zbunjenog pogleda zbog količine ljutnje kojeg je svjesna, prijezira nije): Oprosti. Nisam znala da smo se za danas dogovorile. Ja sam to planirala napraviti sutra.
Ana: Ne, rekle smo da ćeš to napraviti do danas. Lijepo smo se dogovorile i opet nisi ispoštovala dogovor. Kako da ti vjerujem da ćeš to napraviti sutra?
Bea: Zaista mi je jako žao. Vidim da sam te povrijedila a nisam to željela.
Ana: Što imam od toga što ti je žao? Uostalom, možda me nisi željela povrijediti, ali ipak jesi. Kako da ti sada ponovno vjerujem?

U ovom primjeru, možemo vidjeti tzv.paralelne transakcije. Ana komunicira iz svog Roditelj ego stanja, a Bea odgovara iz Dijete ego stanja. Možemo zamisliti da osjećanja koje je Ana potaknula u Bei su sram, krivnja, tuga, razočaranost. Ona, kao i Ana ima neke nerazriješene situacije iz prošlosti zbog čega se osjeća ovako kada se netko postavi prema njoj na opisani način.

A gdje su tu granice?
Ana je bila povrijeđena i ovo je primjer kako je ona željela iskomunicirati svoju povrijeđenost, ljutnju. Kada se nešto dogodi što u nama aktivira potrebu da se zauzmemo za sebe, da nas ona druga osoba čuje, doživi, onda možemo pričati o situaciji postavljanja granica.

Međutim, gore navedena komunikacija je primjer lošeg postavljanja granica.

Zašto lošeg?

Zato što je način kako je Ana pokušavala iskomunicirati da je povrijeđena postupkom Bee je tako što je indirektno napadala Beu te što nije uvažila ispriku već nastavila se osjećati ljutito.

Ana nije prepoznala da je reagirala emocionalno intenzivnije nego što bi reagirala da ju ova situacija nije podsjetila na situacije iz prošlosti. Kada želimo postaviti granicu u skladu s ovdje i sada situacijom, važno je da prepoznamo koje emocije imamo te da odvojimo koliko su one u skladu sa sadašnjosti a koliko s prošlosti. Ana je mogla iskomunicirati svoju povrijeđenost ali ne tako da Bei indirektno poručuje da je loša i kriva osoba.

Kako to možemo učiniti pročitajte u našem sljedećem članku.

Ako ste roditelj i zanima Vas više ova tema, pridružite nam se na radionici “Kako postaviti granice i sačuvati odnos.”

A ako ste stručnjak koji radi s djecom i roditeljima, možda će Vas zanimati radionica “Rad s roditeljima: izazovi dvostrukih ciljeva i odnosa“.