Koliko puta ste si pomislili “sve što želim jest da djeca budu sretna i zdrava’”? Svi želimo biti sretni i želimo da djeca koju odgajamo budu sretna. Sreća podrazumijeva osjećaj zadovoljstva i blagostanja koji želimo podijeliti s drugima. Sreća doista donosi mnogo benefita u životu. Sonja Lyubomirsky i njezini kolege ističu da ljudi koji su sretniji bolje zarađuju i imaju više uspjeha na poslu (npr. veću produktivnost i veću kvalitetu na poslu); bolje socijalne odnose (npr.imaju više zadovoljavajuće i dugotrajnije brakove, više prijatelja, snažniju podršku okoline); aktivniji su, imaju više energije i bolje fizičko zdravlje (npr.bolji imunitet, manju razinu stresa) te općenito duže žive. No što doista znači biti sretan? Što nas čini sretnima? Kako možemo živjeti sretniji i ispunjeniji život i da istome učimo djecu?

Kako se sve opisuje sreća?
Od pamtivjeka, ljude zanima što mogu učiniti da se osjećaju sretno. Razni filozofi pokušali su doći do tih odgovora. Tako su neki smatrali da se sreću može ostvariti ako smo orijentirani prema drugima i ako im pomažemo da budu bolje. Uz to, povezanost s drugima, zajedništvo, odgovornost prema drugima, također povećava ukupan osjećaj sreće. Drugi, pak, su smatrali da se sreća nalazi više na osobnoj razini, a ne na društvenoj. Oni zagovaraju da biti sretan znači biti slobodan, autonoman, da se ostvarimo u poslovnom i privatnom aspektu života. Uz to, obično su povezane tendencije da uživamo u različitim senzacijama poput u jelu, piću, seksu, ljetovanju, putovanjima i slično.

Što sreća nije?
Sreća, kao i opće blagostanje od nedavno su postali predmet znanstvenih istraživanja. Neke od stvari koje se nisu pokazale povezane sa srećom su: imati sve osobne potrebe uvijek zadovoljene, uvijek se osjećati zadovoljno sa svojim životom, osjećati zadovoljstvo čitavo vrijeme, nikada ne osjećati neugodne osjećaje (bol, tugu, ljutnju) te da bi se svi trebali osjećati sretno na isti način.Sonja Lyubomirski je otkrila da stvarno sretni pojedinci tumače svoja životna iskustva i svakodnevne situacije na načine da ostanu sretni, dok si nesretni objašnjavaju iskustvo na načine koji ih održavaju u osjećaju nezadovoljstva. Uz to, utvrdila je da ako smo dobri i velikodušni prema drugima na unaprijed osmišljen način, da tako možemo povećati svoju razinu osjećaja sreće. Layous i suradnici su ustanovili da djeca stara između 9. i 11. godina koja su činila dobra djela, ne samo da su bila sretnija već i popularnija među vršnjacima. Stoga je upravo to važno poticati kod djece ako želimo da budu sretniji i prihvaćeniji kod svojih vršnjaka. Dodatno, Nelson i suradnici su saznali da ljudi koji su činili dobro drugima su imali promjene u imunološkom sustavu povezanim s otpornošću na bolesti. Oni ljudi koji su činili dobro za okoliš, činili dobro sami za sebe ili radili nešto neutralno, nisu imali ovakve promjene. Sve je to još jedan pokazatelj koliko je važno da smo tu jedni za druge te da njegujemo osobine kao što su brižnost, nježnost, empatičnost i suosjećajnost. Naposljetku, treći način kako možemo povećati osjećaj sreće je razvijati našu sposobnost da budemo zahvalni na onome što jesmo i na ljudima s kojima smo okruženi.

Stoga, želite li povećati ukupan osjećaj osobne sreće i učiti djecu kako mogu biti sretnija, razvijajte sljedeće vještine i sposobnosti da: iznova pozitivnije sagledate svoju situaciju; da osjećate zahvalnost i da birate biti ljubazni i velikodušni prema drugima.