U posljednje vrijeme, sve veći broj stručnjaka želi se prekvalificirati za psihoterapeuta.
Zašto prekvalificirati?
Zato jer je to potpuno drugačija profesionalna uloga od bilo koje druge. U srpnju 2018. godine donešen je Zakon o psihoterapijskoj djelatnosti. Time je psihoterapija i službeno potvrđena kao zasebna i jedinstvena djelatnost koja se razlikuje od svake druge.
Stručnjaci koji razmišljaju o tome da se bave psihoterapijom često su vrlo entuzijastični oko ideje “pomaganja drugima”.
Međutim, postati psihoterapeut, donosi brojne izazove o kojima se rijeđe govori i piše. Edukacija za psihoterapeuta nije ništa nalik edukaciji koju prolazimo kroz svoje uobičajeno školovanje. Ona zahtjeva mnogo veći angažman – i na profesionalnoj i na osobnoj razini. Tijekom edukacije, koja je sama po sebi vrlo zahtjevna (a odrađuje se uz druge poslovne i obiteljske obaveze), očekuje se da studenti idu na osobnu psihoterapiju te na superviziju kada počnu raditi s klijentima. Sve troje (edukacija, osobna psihoterapija i rad s klijentima uz superviziju) čini cjelinu koja omogućava stručnjaku/inji da razvije potrebne psihoterapijske kompetencije kako bi mogao/la pomagati drugima.
To znači mnogo, mnogo odricanja – i od samog studenta/ice psihoterapije ali i od članova iz njegove okoline – bilo da je riječ o članovima obitelji ili prijatelja.
Baš zato je jako važno da student/ica psihoterapije se slaže sa odlukom o upisivanju studija psihoterapije te da je spremna podržati ga/ju u tome. I u tom slučaju biti će teško, izazovno, iscpljujuće i mnogi studenti/ice se u nekom trenutku pitaju “što mi je sve ovo trebalo”. To je normalno – da se u nekom trenutku preispituje svoja odluka o upisivanju jer ova edukacija ne obuhvaća samo stjecanje znanje jednom mjesečno već zahtjeva kontinuiranu osobnu psihoterapiju te rad s klijentima uz superviziju na višim godinama.
To znači da ako imate drugi posao od 8-16h ili 9-17h, a na kojem ne možete raditi psihoterapiju, da ćete neke dane u tjednu provesti na:
– osobnoj terapiji
– radeći s klijentima
– superviziji
– čitajući, pripremajući se za rad s klijentima, edukaciju, superviziju itd.
I ovo je “tek” vremenska komponenta. Naravno tu dolazi i financijska komponenta (cijena edukacije ne uključuje cijenu osobne psihoterapije i supervizije te ne osigurava mjesto na kojem će se raditi s klijentima). I naposljetku, ali ne manje važno ostaje činjenica da svatko od nas ima određenu količinu energije u danu kojom trebamo izvršiti sve svoje obaveze.
No ni tu nije kraj. Naime, nakon četverogodišnje edukacije, brojnih didaktičkih i iskustvenih sati, sati osobne psihoterapije, kliničkog iskustva i supervizije, razvoj psihoterapeuta nije gotov. To je cjeloživotno, vrlo intenzivno obrazovanje koje kontinuirano utječe na profesionalan i privatan život.
Stoga je ova profesionalna uloga puno više od same profesije.
Ako ste, i na kraju ovog članka i dalje motivirani da zasučete rukave, da upoznate sebe, druge i svijet oko sebe na posve drugačiji način što će Vam omogućiti da budete za druge tu u njihovim često najtežim trenucima, tada je studij psihoterapije za Vas.
Ako ste pak, čitajući ovaj članak osjećali intenzivniju nelagodu, nesigurnost te je dio Vas svjestan da (još) niste spremni za ovo putovanje, predlažemo da krenete na osobnu psihoterapiju u sklopu koje možete istražiti svoju motivaciju za studij psihoterapije.
Kojim god putem odlučili ići, mi Vam želimo puno sreće!
U Centru Proventus nudimo dvije edukacije koje se izravno tiču psihoterapijskog rada i djelatnosti:
– Napredna edukacija iz transakcijske analize – TA 202 – ova 4-godišnja edukacija je namijenjena svima koji se žele prekvalificirati za psihoterapeute. Više: https://bit.ly/3a27lJ7
– Integrativna psihoterapija igrom – ova 2-godišnja edukacija namijenjena je psihoterapeutima i savjetodavnim terapeutima koji žele steći i/ili dodatno razviti svoje kompetencije za rad s djecom i adolescentima. Više: https://bit.ly/3a14VKP