“Što znači to »pripitomiti«?”
“To je nešto što se davno zaboravilo”, reče lisica. “To znači »stvoriti veze«…”
“Stvoriti veze?”
“Naravno”, reče lisica. “Ti si za mene samo mali dječak sličan stotinama tisuća drugih dječaka. I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica slična stotinama tisuća lisica. Ali, ako me pripitomiš, bit ćemo potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu…”
Antoine de Saint-Exupéry, Mali princ
Uvod
Partnerski odnosi najsloženiji su oblik odnosa koji ljudi razvijaju tijekom svojih života. S porastom brakorazvoda, čini se da je danas značajno izazovnije njegovati dugogodišnje partnerske odnose u odnosu na prethodna razdoblja. Ako sagledamo društvenu perspektivu koja utječe na partnerske odnose, onda možemo uočiti kako smo danas, unatoč velikim gospodarskim krizama, u velikoj mjeri financijski i na mnoge druge načine neovisni jedni o drugima. Pojedinci, neovisno o spolu, danas si mogu ostvariti mnoge potrebe poput putovanja, ostvarivanja profesionalne karijere, pa čak i imanja djeteta. Uz to, zapadnjačka kultura njeguje snažan individualizam, pri čemu zadovoljavanje osobnih potreba postaje prioritet mnogih. Budući da si mnoge potrebe možemo sami zadovoljiti, kada se sve to skupa zbroji, jasno je zašto je održavanje partnerskih odnosa postalo iznimno izazovno.
Partnerski problemi snažno utječu na obiteljsku dinamiku. Kada dvoje ljudi postanu roditelji, a imaju probleme u svom odnosu, ti problemi neminovno utječu na dijete i njegov razvoj. Kako radim s obiteljima, odnosno roditeljima koji dolaze u trenutku kada djeca počnu izražavati svoje potisnute potrebe i emocije kroz ponašanje koje roditelje zabrinu, kroz prezentaciju usredotočit ću se s te strane na partnerske probleme. Neki stručnjaci koji rade s djecom, smatraju da djeca manifestiraju bračne probleme. I dok to nije uvijek slučaj, svakako u nekim situacijama jest.
U ovoj prezentaciji ćemo sagledati dva teorijska koncepta iz transakcijske analize: potvrde i skript. Potvrde nam objašnjavaju kako razmjenjujemo različite poruke između sebe. Kroz skript ćemo se upoznati kako iznova potvrđujemo naša uvjerenja o nama samima, o drugima i životu općenito te kako se isprepleću skriptovi dviju osoba u odnosu koji ima određene poteškoće. Naposljetku, povezat ćemo ova dva koncepta kroz primjer te istražiti kako se dinamika partnerskog odnosa može prenijeti na odnose s djecom.
O potvrdama (stroukovima)
“Potvrde su jedinice interpersonalnog prepoznavanja.” Drugim riječima, potvrda predstavlja jedinicu pažnje. Potvrde su važni za emocionalno i psihičko zdravlje te u konačnici opstanak. Danas je dobro poznato da je najgori oblik kazne za ljudsko biće samica u kojoj ne dobiva nikakav podražaj iz vana – niti interakciju s drugima, niti podražaje iz okoline. Drugi primjer za to je Spitzovo opažanje beba u bolnici na dva odjela. Na jednom odjelu bebe su bile njegovane kroz redovito hranjenje, presvlačenje te im je bilo toplo. Na fizičkoj razini su imale sve što im treba pa ipak počele su nazadovati u svom razvoju. Kada je usporedio te bebe s bebama koje su dobro napredovale na drugom odjelu uočio je jednu razliku – medicinska sestra im je s ljubavlju pričala dok ih je hranila I presvlačila, Upravo zato, smatra se da su potvrde jednako važni kao i hrana te da potreba za potvrdama postoji toliko dugo dok smo živi.
Postoji nekoliko karakteristika potvrda:
1. Potvrde mogu biti pozitivne i negativne.
– Pozitivne, dobre potvrde ili tople pahuljice su transakcije pozitivnog, srdačnog i iskrenog prepoznavanja
– Negativne, loše potvrde ili hladne bodlje su toksične transakcije prepoznavanja.
To mogu biti:
A) otvorena podcjenjivanja i uvrede
B) prikrivena podcjenjivanja i uvrede, usporedbe, neiskrene potvrde ili plastične pahulje
2. Potvrde mogu biti željene ili neželjene
– osoba ne mora nužno željeti pozitivne ili negativne potvrde, a dobiti ga.
3.Potvrde mogu biti fizičke, verbalne i neverbalne
– fizičke: dodir, zagrljaj, poljubac, milovanje, tapšanje po leđima, držanje u naručju, držanje za ruke
– verbalne se mogu odnositi na: način oblačenja, inteligenciju, velikodušnost, kreativnost, eleganciju, mudrost, ponos, taktičnost, toplinu, energiju, ukus, poštenje, izgled ili bilo koju drugu osobinu
-neverbalne: slušanje, empatiziranje, drugi načini pokazivanja da nam se osoba sviđa ili ne sviđa (mrštenje, neodobravanje)
4.Potvrde imaju moć
One imaju moć da utješe ili uznemire, da izazovu dobra ili loša osjećanja, da učine da se ljudi osjećaju OK ili da nisu OK, da liječe ili uzrokuju fizičku i mentalnu bolest. Snaga potvrde ovisi o tome tko ga daje, kako je sročen, koliko je željen i koliko učinkovito je dan. Ako je osoba “gladna” potvrda, to može dovesti do fizičke ili mentalne bolesti. Depresija je u najvećem broju slučaja posljedica manjka potvrda.
5. Potvrde podrazumijevaju rizik
Rizik davanja ili traženja potvrda podrazumijeva da se izložimo, da budemo ranjivi u odnosu s drugom osobom. Koliko će veliki rizik biti ovisi o tome koliko su željeni i o tome kolika je vjerojatnost da će biti odbijeni. U toj situaciji, potrebna je hrabrost osobe da učini taj korak.
Ekonomija potvrda
Ekonomija potvrda sastoji se od pravila koja upravljaju razmjenom negativnih potvrda koje imaju za posljedicu da su ljudi nesretni. Kada ljudi slijede neka ili sva navedena pravila, ishod je takav da se smanjuje broj potvrda koje ljudi razmjenjuju. S obzirom na to da je bolje dobiti bilo kakvu potvrdu, nego nikakvu, osoba će prihvaćati i negativnu, toksičnu potvrdu. Poput djeteta koje će biti agresivno prema drugima. U tom slučaju će vrlo vjerojatno dobiti puno negativnih potvrda. Ako je agresivno prema sebi, tada samom sebi daje negativnu potvrdu u vidu “moje tijelo ne vrijedi, ali barem postoji kada osjetim bol.” Posljedica navedenog je da te osobe nemaju prilike uživati u osjećajima ljubavi – ne mogu voljeti niti biti voljeni.
Pravila ekonomije su:
1. Nemoj dati potvrde drugima kada ih imaš – primjerice, želimo reći drugome kako smo zahvalni što je nešto napravio za nas, ali to ne izgovorimo.
2. Nemoj tražiti potvrde kada ih trebaš ili želiš – primjerice, želimo provjeriti s drugom osobom da li je zadovoljna s našim radom, ali je ne pitam.
3. Nemoj prihvaćati pozitivne potvrde čak i ako ih želimo – primjerice, potrudili smo se oko nečega jako i drugi nas pohvale za taj trud. No umjesto da prihvatimo pozitivnu potvrdu, odmahnemo rukom ili nešto kažemo čime jasno odbacujemo dobivenu poruku.
4. Nemoj odbijati potvrde koje ne želiš – primjerice, netko nam istakne jedinu stvar koju smo zabrljali, i umjesto da sagledamo čitavu situaciju i priznamo sebi da je veći dio toga bilo dobro odrađeno, mi ćemo se usredotočiti na kritiku i osjećati se loše što smo zabrljali.
5. Nemoj sebi davati potvrde- primjerice, iznimno smo zadovoljni s nečim što smo napravili i htjeli bi se pohvaliti drugima. Umjesto da to spontano učinimo, zaključujemo da “samo hvala niš’ ne vala” i ne dijelimo svoj uspjeh, ponos i zadovoljstvo s drugima.
Skript
Životni skript (životni scenarij) naša su uvjerenja o sebi, drugima i svijetu koja smo donijeli u ranom djetinjstvu i na temelju kojih reagiramo u odrasloj dobi. To je djetetovo iskustvo na temelju kojeg je donijelo skriptnu odluku potvrđeno je od autoriteta (roditelja i roditeljskih figura), kao i kasnijim „dokazima” od samog života, što sve učvršćuje osobu u uvjerenju da ima određenu sudbinu od koje ne može odstupiti. Kada je osoba u životnoj situaciji da treba donijeti određene važne odluke, iako ona misli da ih donosi slobodno, svjesno i racionalno, ona je vrlo vjerojatno pod utjecajem nesvjesnih skriptnih mehanizama. Pisanje skripta počinje po djetetovu rođenju (a po nekima čak i po začeću). Djeca, a kasnije odrasle osobe, doživljavaju sebe, druge i svijet oko sebe iskrivljujući realnost kako bi ono što doživljavaju bilo usklađeno s njihovim skriptom.
Kao što je rečeno, skriptne odluke donosimo u ranom djetinjstvu, uglavnom do šeste godine života. One su najbolja dječja strategija za psihološko preživljavanje u djetetovoj obitelji i drugoj okolini. Skriptne odluke koje djeca donesu, na psihološkoj razini idu na njihovu štetu.
Skriptne se poruke donose na temelju djetetovih emocija i sposobnosti razumijevanja stvarnosti u tom trenutku. Malo dijete ne razmišlja i ne doživljava emocije na isti način kao odrasli budući da razvoj mozga još nije završen. Tako neke situacije koje odrasli percipiraju kao „normalne” djeca mogu doživjeti emocionalno intenzivnije. Također, kao što znamo, djetetove kognitivne sposobnosti nisu do kraja razvijene do šeste godine, dokad se većina zaključaka donese, pa će odluke donesene u tom razdoblju biti u skladu s razmišljanjima djeteta te dobi. Upravo zbog toga nije neobično što mnoga djeca, a kasnije odrasli, duboko u sebi vjeruju da „oni nisu u redu”.
Skriptni sistem
Skriptni sistem objašnjava kako je skript aktivan u životu danas. Ovaj koncept identificira kako odluke, zaključci, reakcije i/ili introjekti nesvjesno utječu na osobu u njezinom sadašnjem trenutku. Intrapsihička dinamika skriptnog sistema služi kako bi originalne potrebe i osjećaje potisnute tijekom formiranja skripta držala nesvjesnim, a istovremeno omogućavala da se osoba poveže s drugima na neki način. Skriptni sistem kategorizira ljudsko iskustvo u četiri kategorije: skriptna vjerovanja, ponašanja, fantazije i fiziološke manifestacije, iskustva koja osnažuju temeljna vjerovanja i intrapsihički proces potisnutih potreba i osjećaja.
Skriptni sistem je nesvjesna organizacija namijenjena da:
1. Izbjegnemo ponovno doživljavanje nezadovoljene potrebe i osjećaje u vrijeme formiranja skripta
2. Generaliziramo svoja nesvjesna iskustva u odnosu s drugima
3. Da kreiramo homeostatsku samo-regulaciju
4. Da imamo predvidljiv model života i intrapersonalnih odnosa.
Reket sistem u blokadi
Reket sistem u blokadi prikazuje kako se dva skripta upotpunjuju i blokiraju pojedince od zadovoljavanja potisnutih potreba i izražavanja primarnih emocija. Reket, u transakcijskoj analizi, predstavlja poznati osjećaj koji je razvijen u djetinjstvu. Taj osjećaj je bila pozitivna prilagodba u tadašnjoj obiteljskoj situaciji, ali u odrasloj dobi više nije koristan u rješavanju problema. Primjerice, zamislimo dijete da je puno puta doživjelo da kada bi bilo jako ljuto, da je okolina reagirala tako da je doživjelo neadekvatne posljedice (primjerice, ignorirali bi ga), a kada je bilo tužno i bespomoćno, da je reagirala povoljno. To dijete je moglo naučiti da zamijeni osjećaj ljutnje s tugom i bespomoćnosti pa bi, i kada je bilo tužno i kada je bilo ljuto izražavalo osjećaj tuge i bespomoćnosti. Taj osjećaj nije izmišljen, stvaran je za dijete, ali skriva onaj osjećaj koji nije bio prihvaćen kao i relacijske potrebe primjerice da bude prihvaćeno od važne osobe takvo kakvo jest.
Uz reket osjećaj, osoba razvija i obrazac ponašanja koji koristi bez svjesnosti. Može služiti kao obrambeni mehanizam ili za manipulaciju okolinom. Kada osoba ponovi taj obrazac ponašanja, na kraju osoba ponovno doživi reket osjećaj. Osoba iz prethodno opisanog primjera se tako može žaliti, može vjerovati da “ako se dovoljno dugo žalim, razumjet ćeš što me povrijedilo i uvažit ćeš to” da bi nakon što uvidi da ju druga osoba opet ne razumije, rasplakala se i doživjela osjećaj tuge i bespomoćnosti.
Ana i Marko (izmijenjena imena) odlučili su se na terapiju jer se u zadnje vrijeme puno svađaju te uz to primjećuju sve učestalije probleme kod starijeg djeteta. Svjesni da njihove svađe utječu na dijete, odlučili su se istražiti kako mogu promijeniti svoju dinamiku odnosa. S obzirom na postavljene zahtjeve, kroz proces smo prorađivali dinamiku svakoga od njih te kako ona utječe na njihov odnos i odnos s djecom, osobito sa starijim djetetom.
U tablici je prikazan kako su njihova dva skriptna sistema u blokadi. Ana duboko u sebi vjeruje da je vještica (što je i verbalizirala) te da se “nju ne može voljeti”. Kada dođe trenutak konflikta, Ana počinje izražavati ljutnju koristeći negativne bezuvjetne poruke (nikad nisi uz mene, uvijek sve sama radim) na supruga čime prikriva tugu i osjećaj ljutnje prema sebi. Kroz ponašanje je vidljivo kritiziranje, provociranje Marka da se posvađaju ističući mu na različite načine “vidi što sam učinila zbog tebe” (primjerice što je vikala na dijete, bila vrlo gruba prema njemu, nedostajalo joj je strpljenja i razumijevanja i slično). Kako bi spriječio svađu, Marko obećava da će učiniti što god treba za nju pa i da će se promijeniti (da će više sudjelovati u odgoju, osobito u situacijama kada treba postaviti granice). Marko prima Anine negativne bezuvjetne poruke jer duboko u sebi vjeruje da nije dovoljno dobar. U ovakvim situacijama s Anom, Marko izražava osjećaj krivnje što stvari ne funkcioniraju kako treba, dok potiskuje ljutnju i strah. S druge strane, Marko svojom pasivnošću potiče Anu da mu nastavi slati negativne bezuvjetne poruke. Iako obećava da će učiniti sve što Ana traži, to se ne događa (i dalje pasivan glede odgoja djece i briga oko kuće). Iz njihove priče o odnosu s djecom, vidljivo je da su im obrasci vrlo slični. Ana je često ljuta, gruba i sklona kritiziranju djeteta dok je Marko pasivan i spreman učiniti sve za dijete, i one stvari koje ne bi trebao, kako bi izbjegao svađu s njim.
Kako možemo pomoći obitelji?
Želimo li utjecati i promijeniti reket sistem oba roditelja koji, kako je prikazano utječe i na njihov međusoban odnos ali i na odnose s djetetom, u transakcijskoj analizi možemo to učiniti na nekoliko načina. U nastavku bit će neki prijedlozi kako bi se moglo raditi s ovim parom s obzirom na različite aspekte koje TA integrira, no ovaj popis prijedloga svakako ne iscrpljuje sve mogućnosti rada s parovima.
1.Socijalni pristup – Možemo istražiti s klijentima što misle koje potvrde primaju i daju, kako se osjećaju pri tome te da li žele nešto promijeniti glede toga.
Claude Steiner je u svojoj knjizi Školovanje srca opisao kako možemo “otvoriti svoje srce” i promijeniti svoju ekonomiju potvrda primanja i davanja istih. Konkretno, to možemo učiniti na sljedeći način:
A)Davati potvrde: poklanjanje iskrenih i istinitih izraza naklonosti – prije svega, potvrde trebaju biti iskrene, nikako izmišljene ili pretjerane. Da bismo vjerovali jedni drugima, potrebno je da se obvežemo na iskrenost i istinitost.
U opisanom primjeru Ana i Marko su trebali naučiti kako davati jedan drugome pozitivne uvjetovane i bezuvjetne potvrde. Zbog dugotrajne napete situacije i mnogobrojnih svađa, nedostajao im je učestali fizički kontakt, opuštenost i zabava. Povećanjem opuštenosti između roditelja, povećala bi se i opuštenost u odnosu s djetetom što bi ukupno pridonijelo ugodnijoj obiteljskoj atmosferi. Ako je atmosfera pozitivnija, tada se pojedinci osjećaju manje preplavljeni neugodnim osjećajima i mogu biti spremniji pronaći načine kako da izraze svoje potisnute osjećaje i potrebe.
B) Tražiti potvrdu: traženje naklonosti koja nam je potrebna – možemo tražiti bilo koji tip potvrde od druge osobe. Iako nam se može činiti kako je dobivanje potvrda bolji i iskreniji način za njihovo dobivanje, ponekad možemo dugo strpljivo čekati da saznamo što drugi primjećuju kod nas ili pak naslućivati što misle o nama, a da zapravo nikada ne čujemo to od njih. Ponekad nam je nužno tražiti potvrde i tada je važno znati od koga i što tražiti. Naime, traženje potvrda je rizičnije od davanja. Nikada ne možemo znati hoćemo li dobiti one potvrde koje trebamo a pri tome izlažemo svoju ranjivu stranu. Druga osoba pak možda nije u stanju dati one potvrde koje trebamo. Zato je još rizičnije tražiti određeni potvrdu (npr. Želim da me zagrliš ili Želim da mi kažeš da me voliš) nego tražiti bilo kakav potvrdu. Ako tražimo bilo kakvu potvrdu, tada možda dobijemo onu koju ne trebamo ili ne želimo. Srećom, u većini situacija od većine ljudi dobit ćemo ono što nam je potrebno.
U primjeru s ovom obitelji, bilo je važno da se Ana i Marko nauče jasno tražiti potvrde jedan od drugoga. Ana je tražila da ju Marko ozbiljno sasluša i da se drži dogovorenog kako bi mogla zadovoljiti potrebu da se može osloniti na njega. Marko je trebao da Ana bude nježnija prema njemu i spremnija izražavati ljubav kao i to da primijeti njegov uložen trud. Isto je trebalo dijete od mame, dok je od tate trebalo jasnu strukturu postavljenu kroz granice i pridržavanje istih.
C) Prihvaćanje potvrda koje želimo – možemo uzeti potvrdu koja nam je dana. Osoba koja želi potvrdu, može ju tražiti ali i nakon toga može osjećati da je lažna. Kada je potvrda odbijena ili otpisana (diskoutiran), to izaziva osjećaj nelagode i razočaranje kod obje osobe. Ako damo potvrdu i nismo sigurni da li je u potpunosti prihvaćena, možemo pitati osobu:
– Jesi li čula što sam rekla? Prihvaćaš li? Da li mi vjeruješ?
– Čini mi se da nisi u potpunosti prihvatio moj kompliment, jesam li u pravu?
– Molim te, prihvati potvrdu, zaista mislim to što sam rekla.
– Zar ti se nije svidjelo to što sam rekao? Zašto? Da li postoji neki drugi način da ti to kažem?
Ana i Marko učili su kako biti više prisutni kada su zajedno, bilo jedan s drugim, bilo kada su s djecom. Uz to, Marko je pružao puno pozitivnih bezuvjetnih potvrda (poput toga da je neizmjerno voli i slično) na što Ana nije reagirala. Zbog toga, bilo je važno istražiti što je to Ani potrebno da prihvati takav tip potvrda od Marka.
D) Odbijanje neželjene potvrde – naučiti kako odbijati neželjene potvrde, jako je važno. Neželjena potvrda može izazvati neugodnu ili štetnu situaciju npr. kad odrasli ili starija djeca nameću seksualne potvrde mlađoj djeci. Upravo zato, važno je podučiti djecu o štetnim potvrdama. Lijepa žena se može umoriti od stalnih potvrda o svojoj ljepoti ili pak muškarac kojem se stalno ističe kako je marljiv i odgovoran. U tom slučaju, žena primjerice može reći nešto poput “Oprosti, znam da mi u zadnje vrijeme daješ puno komplimenata na moj izgled. Pomalo se osjećam zanemareno u pogledu mojih uloga i drugih aspekata u svom životu. Primjerice, nedavno sam promaknuta I bilo bi mi baš značajno da mi čestitaš na tom unapređenju. Znam da me ne želiš razočarati ili povrijediti, no umjesto potvrda o mom izgledu, možeš mi li dati neki drugi?”
Odbijanje potvrda može izazvati nelagodu i štetiti odnosu. Većina ljudi očekuju zahvalnost nakon što daju kompliment pa ono što u tom slučaju može pomoći jest elegantno odbijanje potvrda: otvoreno reći što je to što bismo radije željeli čuti, obrazložiti, i tražiti potvrdu koji zaista želite.
S obzirom na to da je njihov proces trajao, povremeno bi Ana i Marko skliznuli u svoj stari reket obrazac. Kada bi to jedan od njih primijetio, bilo je važno da Marko istakne Ani da ne želi slušati njezino kritiziranje I izazivanje svađe. S druge strane, Ana je tražila Marka da joj ne nudi lažna obećanja. U tim trenucima, postajali bi svjesni svojih obrazaca u ranijim trenucima što im je otvorilo mogućnost da iskomuniciraju svoje stvarne potrebe i osjećaje.
E) Davanje potvrda samima sebi – zdrava samoljubav –
Iako nije moguće zamijeniti potvrde od drugih s onima koje dajemo samima sebi, ipak je važno da naučimo davati sebi potvrde u situacijama kada drugi ne mogu. Mnogi smatraju da je sramotno da daju samima sebi potvrde, no moguće je da drugi ne znaju neke stvari o vama koje su vam važne da budu primijećene ili vam je pak potrebno više potvrda od one količine što ju dobivate od drugih.
I za Anu i Za Marka osobito je bilo važno da nauče kako sami sebe potvrđivati, kako da budu zadovoljni sami sa sobom u situacijama kada prepoznaju da nisu ušli u svoj stari obrazac, ili pak I kada jesu ušli u obrazac da su ga ranije prepoznali i tu informaciju na određeni način iskoristili.
Tako utjecalo se na njihovo temeljno vjerovanje o njima samima.
2. Kognitivno – bihevioralni pristup – Možemo klijentima prikazati našu hipotezu što se u njihovom odnosu događa. Ponekad vizualnim prikazom, poput Reket sistema u blokadi, pomaže klijentima da dođu do novih uvida što ih motivira za promjenu.
3.Rad na odnosima – Možemo s klijentima razgovarati o obrascima komunikacije koje koriste u samom procesu psihoterapije. Kada uočimo da koriste obrazac bilo jedan prema drugome ili psihoterapeutu, može se istražiti što osjećaju u tom trenutku te ih potaknuti da iskomuniciraju što je to što zapravo trebaju.
4.Rad s osjećajima – Mogu se koristiti različite ekspresivne tehnike poput pijeska, crteža, asocijativnih karata te kroz njih da izraze kako se osjećaju i što je to što trebaju jedan od drugoga.
5.Rad na tijelu – Mogu se koristiti različite neverbalne, tjelesne aktivnosti u kojima će istraživati stupanj svoje bliskosti i kontakta te kako se osjećaju u tijelu u kojem trenutku.
6.Duhovni aspekt – Može se istražiti kako s ove strane doživljavaju život, obitelj, udaljavanje i psihološki gubitak članova obitelji.
Uvodna edukacija iz transakcijske analize TA 101
Radionica TA – 101 je službena uvodna radionica iz transakcijske analize te je priznata od strane Europske organizacije iz transakcijske analize (EATA). Namijenjena je svima, neovisno o stupnju i vrsti obrazovanja, koji žele malo bolje upoznati sebe i razumjeti svoje odnose s drugima.
Više informacija o edukaciji potražite na: https://www.centarproventus.hr/ta-101-uvodna-edukacija
Voditeljica edukacije: Tatjana Gjurković, mag.psihologije, PTSTA
Za više informacije i prijave, možete se javiti na [email protected] ili +385958043982
LITERATURA
Berne, E. (1961). Transactional analysis in Psychotherapy: a systematic individual and social psychiatry. New York: Grove Press.
Berne, E. (1964). Games People Play: The Psychology of Human Relationships. New York: Ballantine Books.
Berne, E. (1989). Što kažeš poslije zdravo? Beograd. Neolit.
Holtby, M. (1979). Intelocking racket systems. Transactional Analysis Journal, 9, 131-135.
Lapworth, P. & Sills, C. (2011.). An Introduction to TA. London: Sage
James, M. & Jongeward, D. (1996). Životni pobednik. Novi Sad: Psihopolis.
McKenna, J. (1974). Stroking Profile: Application to Script Analysis. Transactional Analysis Journal, 4, p20-24.
Parkin, F. (2014). Breaking the Circuit: The Power of Empathy and Understanding Interlocking Racket Systems in Deepening Work with Couples. Transactional Analysis Journal, 44, 208-217
Snyder, L. (1978). Stroke Pattern Analysis Chart. Transactional Analysis Journal, 4, p310-311.
Steiner, C. (1971). The Stroke Economy. Transactional Analysis Journal, 3, p9-15.
Steiner, C. (2007). Školovanje srca. Psihopolis
Steiner, C. (2007). Stroking: What’s Love Got to Do with It? Transactional Analysis Journal, 4, p307-310.
Stewart, I. & Joines, V. (2011). Savremena transakciona analiza. Novi Sad: Psihopolis.
Tudor, K. & Summers, G. (2014). Co-creative TA. Great Britain: Karnac.
Widdowson, M. (2011). TA: 100 ključnih ideja i tehnika. Novi Sad: Psihopolis
Članak objavljen u Zborniku izdanom u sklopu Stručnog skupa “Partnerski odnosi očima psihoterapeuta” održanog u prosincu 2017.
