Upornost je karakteristika temperamenta koja često silno isfrustrira odrasle. Odrasli postave zahtjev djetetu, a ono, umjesto da bude poslušno, nastavi činiti svoje. Ono što popularno nazivamo tvrdoglavost, stručno bi se nazvalo upornost. Upornost je jedna od devet karakteristika temperamenta. Upornost je odličan indikator za uspjeh u budućnosti, počevši od onog tijekom školovanja. Međutim, ako je dijete jako uporno, svađe s roditeljima mogu završiti visokim tenzijama, frustracijom, plakanjem, vikom ili čak fizičkom kaznom. Zato je važno naučiti dijete kako da rješava probleme uz pomoć roditelja, te se roditelj treba fokusirati na ono što može dopustiti djetetu da učini davajući mu izbor.

Djeca koja su uporna, teško prestaju s aktivnošću, igrom ili idejom koju su odabrali. Ne prihvaćaju „ne“ kao odgovor. Probude se sa svojim planovima što će raditi taj dan. Slažu puzzle toliko dugo dok ne slože i zadnju sličicu. Postavljaju pitanje iznova i iznova sve dok ne dobiju zadovoljavajući odgovor.

Hanina mama Vesna ponekad izludi s petogodišnjom Hanom kada dođe po nju u vrtić. Hana nikada ne izađe kao druga djeca odmah kada ju ugleda, nego mora još „samo ovo završiti“. Ne oblači prvo cipele, pa jaknu nego obrnuto, jer je tako isplanirala. Kako joj tete prenesu, a isto vidi i na obiteljskim okupljanjima, Hana povremeno ulazi u konflikte s vršnjacima kada ima određenu ideju za igru, a drugi je ne prihvate odmah. S Vesnom, Hana se vrlo često svađa, prepucava i Vesna se ponekad osjeća na rubu živaca.

S druge strane, u stvarima i obavezama koje Vesna radi, ona nema problema da ih prekine i da se preusmjeri na druge aktivnosti. Ne smetaju je česti prekidi. Ona je po svom temperamentu što se tiče upornosti na suprotnoj strani od svoje kćeri. Zbog toga ima mnogo strpljenja za Hanu, relativno lako pristaje na kompromise, ali je oni ipak često iscrpljuju ostavljajući joj gorak osjećaj krivnje da nisu napravile sve što su i kako su trebale. K tome, najveći joj je izazov kako postaviti čvrstu granicu u odgoju i toga se držati.

Da Hana i Vesna ne bi nastavile u ovom smjeru, te da više ne ulaze u borbu za moć, Vesna prvo mora dobro razmisliti o svojim standardima. Znajući svoje standarde, kada se situacija ponovno dogodi, Vesna će ih moći odlučnije postaviti jer će točno znati i što ona očekuje od Hane. K tome, izostati će i osjećaj krivnje. Od velike je pomoći i da drugi roditelj njeguje iste standarde i tako pomaže Vesni da ostane odlučna.

Osim toga, Vesna može dati Hani izbor (npr. što si odlučila doručkovati danas – žitarice ili namazani kruh) te joj davati na znanje da razumije njezine osjećaje i potrebe, da ima potrebu da tek kada završi, da onda može krenuti na drugi zadatak, da ima unaprijed isplanirano što i kako će taj dan započeti/jesti i slično. Vrlo upornom djetetu rečenice poput sljedećih mogu dati jasno do znanja da ih se razumije te će pomoći i roditelju i djetetu da ne uđu u nepotrebne razgovore i potencijalne svađe:

-Za tebe je frustrirajuće kada ti netko kaže da prestaneš s aktivnošću ili ti kaže „ne“.

-Koji su tvoji planovi za danas/vikend/odmor?

-Ovo je što je meni važno i što mi trebaš učiniti danas, pa te molim da to uključiš u svoje planove.

-Ti dobro rješavaš probleme. Možemo zajedno riješiti ovaj problem. (ako djetetu prepustite da u potpunosti samo rješava problem, moguće je da neće naučiti neke nove vještine ili da će se osjećati usamljeno u tome)

-Pokušavam razumjeti što je važno za tebe.

-Možemo sačuvati ovo što si dosad napravio, a onda kasnije možeš završiti.

-Koliko još puta trebaš to učiniti prije nego što možeš završiti?

Roditeljima koji su jednako uporni kao njihova djeca vjerojatno će trebati više snage i energije nego roditeljima poput Vesne. No, budite svjesni sebe, svojih karakteristika i karakteristika svog djeteta. Budite u ritmu svog djeteta, a ne kontra njega.

Ova pitanja za neke roditelje mogu djelovati da se oni podređuju djetetu, umjesto da bude obrnuto (budući da se očekuje da dijete bude poslušno). Međutim, tek kada se dijete zaista prihvati i razumije takvo kakvo jest (jer temperament je naslijeđen, odnosno dio genetike što znači da se ne može mijenjati, može ga se prihvatiti i naučiti kako živjeti s njim, kako ga iskoristiti na najbolji mogući način) tada dijete neće imati potrebu boriti se za taj dio svoje ličnosti i svoj način funkcioniranja. Međutim, ako se dijete tjera na poslušnost negirajući njegove karakteristike temperamenta, budite sigurni da ćete ulaziti u česte sukobe s njim, odnosno u borbe za moći.