Kada dajemo djetetu izbor, tada mu istovremeno dajemo priliku za samostalno donošenje odluke I rješavanje problema. Istovremeno, osnažujemo djetetov osjećaj kompetentnosti, njegove osobne važnosti, potičemo njegovu samostalnost i razvoj samokontrole.
Dijete kojem je dan izbor, dana mu je određena kontrola nad situacijom. Izbori zahtijevaju od djeteta da se osvrne na vlastite unutarnje resurse. Ako roditelj ili neka druga odrasla osoba uvijek rješava djetetov problem, tada se dijete nauči oslanjati na vanjske resurse. S druge strane, vježbanjem donošenja odluka na osnovi ponuđenog izbora, dijete uči prihvaćati odgovornost za vlastite izbore i postupke.
Davanje izbora djetetu smanjuje se borba moći između roditelja i djeteta. Osim toga, što je najvažnije, tako se čuva odnos između roditelja i djeteta. I dijete i roditelj su time osnaženi. Roditelj je odgovoran i ima kontrolu nad oblikovanjem izbora koje nudi, a dijete je odgovorno i ima kontrolu nad vlastitim izborom.
Primjerice, ako trogodišnja Sara ima problema s oblačenjem ujutro, roditelj treba večer prije osmisliti koji izbor će ponuditi Sari ujutro (kako bi se izbjegla borba oko jutarnjeg oblačenja). Nakon što Sara odabere između dva ponuđena izbora, izvadi se odabrana odjeća iz ormara. Djeca kojoj je dana odgovornost za donošenje odluka češće poštuju odluku.
U odabiru izbora, da bi se prevenirali problemi, važno je da roditelj razumije pravi problem s kojim se dijete suočava. Ako dijete svaki puta dođe doma gladno i želi jesti nešto slatko, dok roditelj želi da jede zdravi obrok, potrebno je unaprijed isplanirati i pripremiti barem dva izbora zdrave hrane koju dijete voli. Prije nego što dijete zatraži sladoled, može ga se pitati: „Ivane, kupila sam grožđe i trešnje, što od toga želiš?“
Ili, ako je roditelj ispekao djetetove omiljene kolačiće, ali smatra da petogodišnje dijete treba pojesti samo jedan ili dva kolačića, može se reći: „Marija, ispekla sam tvoje omiljene kolačiće danas, želiš li jedan kolačić ili dva kolačića?“
Kada se djetetu daju izbori, važno je voditi računa o sljedećem:
- Potrebno je dati izbore prikladne za razvojnu dob djeteta koji su jednako prihvatljivi i roditelju i djetetu.
- Jako je važno da je roditelju ok djetetov izbor. Ne smije se pokušati manipulirati s djetetom da učini ono što roditelj zapravo želi tako što mu se ponudi jedan izbor koji roditelj želi i drugi za koji roditelj zna da se djetetu neće svidjeti.
- Unaprijed osmisliti izbor koji će se ponuditi djetetu
- Ponuditi male izbore maloj djeci, a velike izbore velikoj djeci. Primjer: trogodišnje dijete se može nositi jedino s odlukama kao što su biranje između dvije majice ili dvije ponude za jelo. „Sara, želiš li u vrtić obući svoju crvenu ili rozu haljinu?“, „Marko, želiš li jabuku ili naranču?“
