Toliko se priča o djetetovim emocijama i emocionalnim potrebama, no kako ih doista prepoznati i pravilno reagirati u tim situacijama, često je prava mudrost. U razgovorima s roditeljima, uočavamo da mnogi ulažu veliki trud da nauče dijete o svojim i tuđim emocijama. Unatoč tome, često čine vrlo slične pogreške.

Primjerice: trogodišnja Matea trčala je i trčala i unatoč svim upozorenjima njezine mame Ane što će se dogoditi, pala je i počela glasno plakati. Ana je došla i brišući joj krvavo koljeno mokrom maramicom, objašnjavala joj je da ne treba plakati, da se ništa strašno nije dogodilo i da ju je slušala da se ovo ne bi dogodilo. Matea, sva izbezumljena, ali bitno smirenija, pobriše suze, otrči i nastavi se igrati dalje. Ani je djelovalo da je sve ok prošlo.

Matija, 4 godina, odjednom je naglo skrenuo prema cesti. Njegov tata Ivan, potpuno prestravljen s onim što se moglo upravo dogoditi i znajući da je već nekoliko puta upozoravao Matiju da ne ide blizu cesti, brzo je dohvatio Matiju i udario ga nekoliko puta po guzi. Kako je to učinio, tako je Ivanu bilo strašno žao i osjećao grizodušje, a Matija je postao ozbiljan i hladan na trenutak, da bi nekoliko minuta poslije briznuo u plač. Tata Ivan, uz nikakvo opravdanje, udario je po guzi Matiju jer ga je preplavio strah da će se Matiji nešto dogoditi.

Emocionalni razvoj je jedan od najvažnijih procesa u razvoju čovjeka. On je rezultat međusobnih utjecaja naslijeđenih mehanizama reagiranja na emocionalne situacije i procesa socijalizacije u obitelji i neposrednoj djetetovoj okolini. Ljudi se međusobno razlikuju po tome kako često doživljavaju određene emocije, koji događaji izazivaju njihove emocije i kako oni na njih reagiraju.

Dječje reakcije na emocije razlikuju se od reakcija odraslih na emocije po nekoliko karakteristika. One su: jednostavne, spontane i dijete ih odmah izražava (osim ako nije naučilo da ne smije izražavati određenu emociju). Djeca češće, kratkotrajnije i snažne doživljavaju emocije, te budući da još nemaju razvijenu samokontrolu, pokazuju svoje emocije otvoreno što omogućava lakši uvid u njihov svijet.

Svaka emocija ima emocionalnu potrebu, pa primjerice, kada je dijete tužno ono ima potrebu da ga se utješi, da mu se pruži osjećaj sigurnosti. Kada je dijete ljuto, dijete ima potrebu da tu ljutnju izrazi te da razlozi njegove ljutnje budu saslušani čime se daje djetetu poruku da je prihvaćeno. Kada dijete izražava strah, ono ima potrebu za sigurnošću, podrškom i utjehom.