Koja je naša kultura učenja?

U današnje vrijeme od stručnjaka očekuje se da se kontinuirano educiraju, da kontinuirano stječu nova znanja i vještine. Mnogi stručnjaci biraju se educirati na dva različita načina – tako da upotpunjuju svoje kompetencije unutar područja u kojem rade ili da se usmjere u posve novo područje rada – što je u našem kontekstu najčešći izbor – psihoterapija. I jedna i druga vrsta edukacija je potrebna i nijedna nije manje važna od one druge. Štoviše, bez obzira na to što radite, mi vjerujemo da je važno da to radite, odgovorno, sa strašću i ustrajnošću!

No vratimo se na srž teme ovog teksta – a to je kultura učenja. Neovisno za kakvu edukaciju se odlučite, naše pitanje za vas je – koliko vas promišlja u kakvom kontekstu, u kakvoj kulturi želite stjecati nova znanja i vještine? Kako želite da se prema vama drugi odnose? Koliko vas promišlja o samom izboru edukatora ali i puno šire od toga (o grupnoj atmosferi koju edukator i organizator stvaraju, o načinu poticanja vašeg osobnog rasta i razvoja, načinu vođenja grupne dinamike, kako sam edukator inače posluje i živi itd.)? Sve su ovo, po našem viđenju, nova pitanja u našem društvu. I dodatno, značajno drugačija od onoga na što je većina nas naviknuta – a to je – poštuj i nemoj preispitivati autoritet. Iako se već duže vrijeme priča o reformi školstva, priča se na nekoj drugoj razini od ovoga na što mi upućujemo i o čemu se vrlo temeljito posvećujemo. Stoga ćemo vam u daljnjem tekstu ponuditi neka svoja promišljanja o kulturi učenja koju vam mi nudimo unutar svojih programa.

„Moraš biti dovoljno snažan da kažeš – ako kultura ne valja, nemojte joj nasjedati. Stvorite svoju vlastitu.

Evo što mislim kada kažem da treba izgraditi vlastitu subkulturu.. ne mislim da treba zanemariti sva pravila svoje zajednice… Ne hodam, na primjer, uokolo gol. Ne prolazim kroz crveno svjetlo. Tih malih stvari mogu se pridržavati. Ali one velike – način na koji razmišljamo, ono što cijenimo – moraš odabrati sam. Ne možeš dopustiti nikome – ni društvu – da odabere umjesto tebe.“ Morrie utorkom, Mitch Albom

Proces učenja je vrlo slojevit prema našem viđenju – između ostalog uključuje: prenošenje znanja, prenošenje određenih vještina pri čemu postoji određen proces evaluacije, odnosno praćenje razvoja svakog pojedinca. Dodatno, za nas je važno i kako se sama grupa razvija, a ne samo određeni pojedinac. Tako da ćemo veliku pozornost posvetiti grupnoj atmosferi. Želimo je stvoriti takvu da članovi grupe budu poticaj i podrška za rast i razvoj jedni drugima pri čemu je cilj da grupa bude i ugodna ali i prostor u kojem će se moći pokazati i svoje manje ugodne strane.

Shodno tome, kultura koju mi nudimo je takva da ćemo se posvetiti poticanju razvoja vaših potencijala, stvarajući atmosferu i kontekst gdje ćete se osjećati prihvaćeno i sigurno da rastete i razvijate se. Postavljat ćemo pred svakoga od vas izazove i davati vam smjernice za daljnji razvoj uzimajući u obzir vaš dosadašnji razvoj, iskustvo, znanje, vještine. Istovremeno, pružat ćemo vam podršku i biti tu uz vas na ovom putu.

Poticat ćemo vas da budete odlučni u onome što činite kako biste ostvarili svoj krajnji cilj. Želimo vam pokazati da privremeni neuspjesi i prepreke mogu biti plodno tlo za daljnji razvoj umjesto trajni izgovori za neostvarene želje. Poticat ćemo vas da postanete onakvi kakvi želite biti istovremeno poštivajući načela i etiku struke.

Ukazivat ćemo vam da su greške i problemi prilika za napredak a ne za odustajanje. Kako bi vam jasnije predočili koliko su normalne greške i problemi, koristit ćemo vlastite primjere i zajedno ćemo učiti iz njih. Iz našeg iskustva u radu s drugim edukatorima i supervizorima, saznanje da dijelimo slične probleme u različitim fazama razvoja, često donosi olakšanje a mnogima i motivaciju da nastave ustrajati dalje u usavršavanju svog znanja i vještina. Upravo zato vjerujemo da jedan od načina kako omogućavamo da se naši studenti oslobode i pokažu svoje slabosti je tako da i sami edukatori to učine – pokažu svoju ranjivost na adekvatan način i pokažemo kada smo pogriješili. Ponekad se takve greške događaju unutar same grupne dinamike, odnosno u odnosu s pojedinim članom grupe. I to je normalno i mi ćemo vam ih ponuditi da ih zajedno istražimo, da zajedno „prođemo“ kroz situacije kada jedna i/ili druga strana nije bila shvaćena. Kroz takav proces, želimo vam pružiti novo iskustvo za koje vjerujemo da vam može pomoći kada ćete sami prolaziti slične situacije u svom radu. Jer situacije nerazumijevanja i konflikata su prisutne u svim odnosima, samo možda na različitim razinama i na različite načine. Mi vjerujemo da ako naučite kako postupati u ovakvim situacijama da ćete dobiti iznimno vrijednu životnu i profesionalnu vještinu.

Psihologinja Angela Duckworth (2019) istraživala je što uspješne ljude čine uspješnim – da li njihove urođene sposobnosti poput talenta ili nešto drugo. Otkrila je da urođene sposobnost pomažu u razvoju određenih vještina te lakšem usvajanju znanja, ali to ne određuje tko će zaista biti uspješan u onome što izabrao činiti (bilo da je riječ o poslu, hobiju ili nečem trećem). Te karakteristike tih uspješnih ljudi, Angela je imenovala „grit“.

Grit je dakle sposobnost koja nam omogućava da ostvarimo velike životne ciljeve te se sastoji od dva aspekta: strast i ustrajnost.

Što je ustrajnost u ovom kontekstu? Odnosi se na uporan rad i na otpornost kada se susrećemo s preprekama da bi realizirali željeno.

Što je strast u ovom kontekstu? Strast se odnosi na dosljednoj posvećenosti određenom području, temi, ideji, ciljevima tijekom vremena. Drugim riječima, ne odnosi se na to koliko ste posvećeni svojim ciljevima ili koliko intenzivno volite to što radite. Strast opisuje vašu stalnu, trajnu predanost svom radu. Angela ističe da oni koji imaju visoku strast, posvećeni su trajnom cilju, na odan i postojan način. To često podrazumijeva da ćete se buditi promišljajući o nekim pitanjima vezano za cilj koji želite ostvariti, da ste uvijek željni napraviti i najmanji korak naprijed te birate mnoge druge radnje kako biste ostvarili svoj krajnji cilj.

Iako je u ovom kontekstu Angela sagledava grit u kontekstu ciljeva koje zatim svrstava na tri razine, mi smatramo da je radi veće jasnoće, potrebno koristiti malo drugačiju terminologiju. Odnosno, smatramo da kada govorimo o “velikim životnim ciljevima”, govorimo o svom pozivu, nečemu što nikada neće biti dovršeno. Za razliku od toga, svaki cilj je dostižan u nekoj mjeri. Kada mi pričamo o razvoju u našem području (odgoja, psihologije, psihoterapije), tada ne postoji kraj razvoja – niti našeg osobnog niti našeg profesionalnog. Zato ćemo govoriti o dvije razine cilja – kratkoročnima i srednjoročnima – koji imaju svrhu da živimo svoj poziv i ostvarujemo svoju viziju. To bi ovako izgledalo grafički:

Zamislimo da ste odgajateljica koja osjeća svoje radno mjesto kao poziv – kao priliku da bude tu svakog dana za najmlađe, da im pruža podršku, utjehu, da ih uči novim pjesmicama, da ih potiče i promatra kako prolaze svoj najosjetljivije razdoblje u životu – i u tome želi biti najbolja. Ne bolja od kolegice s kojom radi ili neke druge kolegice, već danas želi biti bolja danas nego štoje bila jučer. Radi sebe. Radi te djece. Ne radi plaće, ne radi priznanja, ne radi slobodnih dana. Radi sebe jer osjeća snažnu intrinzičnu motivaciju.

Kratkoročni ciljevi mogu biti da ćete se ujutro probuditi i da ćete željeti neke sitne stvari napraviti koje nemaju direktne povezanosti s vašim pozivom ali kada se svi skupe, pridonose njegovom ostvarivanju. Primjerice, to može biti da ćete pročitati neku poruku na Facebooku koja će vas motivirati; da ćete tu poruku poslati kolegici koja je osjeća isto prema svom poslu čime ćete sebi i njoj stvarati poticajno okruženje da ustrajete u svom pozivu; zatim ćete idući na posao promišljati o nekom određenom djetetu, kako ćete mu danas pristupiti kada dođe uznemiren u vrtić kao što dolazi posljednjih pola godine uzimajući u obzir i njegove različite potrebe.

Srednjoročni ciljevi u ovom kontekstu mogu biti upisivanje edukacije koja je usmjerena na dublje razumijevanje socio-emocionalnih potreba djece; ili uključivanje u projekt kroz koji ćete imati priliku širiti svoja razmišljanja, saznanja i iskustva vezano za to kako se djeci može odgovarati na njihove potrebe u odgojnoj skupini (čak i kada ih upisano 28); pisati članke, održavati roditeljske sastanke na kojima ćete im povezivati različite aspekte djetetovog razvoja itd.

Svi ovi ciljevi, kratkoročni i srednjoročni, pomažu da živite svoj poziv. Istovremeno, poziv nije sredstvo za ostvarivanje bilo koje drugog cilja već je on sam sebi svrhovit.

Ili, odlučili ste postati psihoterapeut. Dugo već znate da se želite baviti ovim poslom, biti tu uz druge kada im je emocionalno najteže i odlučili ste upisati studij psihoterapije. Sjajno! Osjećate da je to vaš životni poziv – postati psihoterapeut i svjesni ste da to podrazumijeva cjeloživotnu edukaciju, osobnu psihoterapiju i superviziju.

Kratkoročni ciljevi bi bili da čitate članke na zadanu temu, gledate filmove koji objašnjavaju pojedine elemente vezane za psihoterapiju, volontirate, razgovarate s kolegama o određenim pitanjima koje vam se vrte po glavi itd. Kada vam se nikako ne ide na edukaciju, osobnu psihoterapiju, superviziju, ipak ustajete i odlazite i pronalazite načine kako da se ipak angažirate na edukaciji. Ponekad ostajete doma za vikend iako biste ga puno radije proveli u prirodi s prijateljima i obitelji ali trebate dovršiti određeni zadatak za edukaciju te je vaš poziv u tom trenutku prioritet nad opuštenim vikendom.

Srednjoročni ciljevi bi bili upisivanje edukacije, zadovoljavanje svih zadanih obveza na svakoj od godina studija psihoterapije (poput pisanja eseja, čitanja literature, pohađanje osobne psihoterapije…), zadovoljavanju kriterija za polaganje završnog ispita i dobivanje certifikata itd.

I kada završite edukaciju i postanete certificirani psihoterapeut, osjećate i dalje intrinzičnu motivaciju da se usvršavate i dalje. I zato idete i dalje na osobnu psihoterapiju kada znate da vam je potrebno, imate kontinuiranu superviziju i idete na nove edukacije. Ne zato što to propisuje Etički kodeks ili Komora psihoterapeuta. To činite radi sebe, jer vi želite danas biti mrvicu bolji profesionalac nego što se bili jučer. Vi želite raditi usavršavati ona područja za koja procjenjujete da za to ima prostora. Ne zato jer je to propisano ili obvezno već zato što imate intrinzičnu motivaciju da postanete bolji.

Četiri karakteristike grita (Duckworth, 2019)

1.interes – Angela navodi da strast počinje tako da intrinzično uživate u onome što radite. Ljudi osjećaju da su očarani svojim interesom u cjelini, smatraju ga smislenim iako im se pojedini aspekti rada ne sviđaju ili manje uživaju radeći ih.

Mi želimo da tijekom naše edukacije osjetite prirodnu znatiželju i opčinjenost svojim pozivom. Da prepoznate misao u sebi: „Volim to što radim“.

2.vježba – Angela je kroz svoja istraživanja dobila da je jedan od oblika ustrajnosti svakodnevna disciplina pokušavanja da se danas napravi bolje nego jučer. Također, pokazalo se da kad otkrijete svoj interes da mu morate posvetiti puno pažnje, srčanosti i uvježbavati vještine kako biste postigli majstorstvo. Poželjno je da se usredotočite na svoje slabosti i da se iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, iz godinu u godinu, iznova i iznova preispitujete i učite na osnovi svojih slabosti.

Želimo da vas prati sljedeća misao kroz edukaciju: „Želim učiti, želim integrirati različita uvjerenja, osjećanja i iskustva kako bi kroz vrijeme postojao/la sve bolji/a i bolji/a.“

3.svrha – Strast sazrijeva zahvaljujući vašem uvjerenju da je vaš rad važan (Duckworth, 2019). Kako je mnogima važno da održe interes koji ima svrhu za njih, važno je da svoj rad odredite kao osobno zanimljiv i povezan s dobrobiti drugih.

Kroz edukaciju, želimo da dođete do toga da možete zastati i samopouzdano reći: „Moj rad je važan – i meni i drugima.“ Nekima će trebati neko vrijeme da ostvare svoj osjećaj svrhovitosti koji će razvijati kroz strast i marljivo uvježbavanje, dok će neki drugi osjećaj svrhovitost osjećati odmah te ga povremeno preispitivati.

4.nada – Nada je vrsta ustrajnosti koja se javlja u određenim situacijama (Duckworth, 2019). Nada određuje svako prethodno obilježje (interes, vježba, svrha). Od samog početka do samog kraja, iznimno je važno naučiti kako nastaviti dalje čak i kada je teško, čak i kada imamo sumnje. To su situacije kada je važno da iznova ustanete i nastavite dalje kako biste ostvarili svoj životni cilj.

Mi želimo poticati razvoj vašeg grita, vašu strast i ustranost! Upravo zbog toga, kao edukatori ćemo biti:

1.topli i poticajni što znači:

– da možete računati na nas kada imate problem

– da ćemo provoditi vrijeme tako da razgovaramo s vama i objašnjavamo vam zašto radimo

neke stvari

-ponekad će nam učenje biti zabavno i zaigrano

– poticat ćemo vas da podijelite s nama što vas muči i što vam je teško

– isticat ćemo ono što ste dobro napravili kroz ciljane i konkretne pohvale i ohrabrenja

2. bit ćemo zahtjevni:

– ozbiljno ćemo očekivati da slijedite grupna pravila i pravila struke

– razgovarat ćemo s vama ako vidimo da ne izvršavate svoje obveze te ćemo vas uputiti na

posljedice koje iz toga slijede

-isticat ćemo načine i davati vam smjernice kako da budete bolji, kako da razvijate potrebne

i željene kompetencije

-očekivat ćemo od vas da date sve od sebe, čak i kada vam je teško

3. pokazivat ćemo vam poštovanje:

– vjerujemo da imate pravo na svoje mišljenje te da ga imate pravo izraziti

– poticat ćemo vas da kritički preispitujete ono što učite

– davat ćemo vam slobode da se razvijate svojim tempom u okviru obveza edukacije

– poticat ćemo vas da zajedno donosimo odluke koje će biti na dobrobit vas i drugih

I za kraj, ostavljamo vas s ovim pitanjima:

„Jeste li ikada zaista imali učitelja? Učitelja koji vas je vidio kao sirov, ali neprocjenjivo vrijedan materijal, kao dragulji koji bi se, uz malo mudrosti, mogao uglačati po visokog ponosnog sjaja? Ako imate dovoljno sreće da pronađete put do takvih učitelja, uvijek ćete uspjeti pronaći i put natrag. Ponekad je to u vama samima. Ponekad je uz njihove postelje.“ Morrie, utorkom, Mitch Albom

Literatura:

Ducworth, A. (2019). Grit: snaga strasti i ustrajnosti. Harfa.