Hijerarhija osnovnih ljudskih potreba
Poznati američki psiholog Abraham Harold Maslow još je sredinom prošlog stoljeća (1943. godine) uveo jedan od najpoznatijih psihologijskih koncepata – Maslowljevu hijerarhiju potreba. Prema njegovoj hijerarhiji prvo smo usmjereni na zadovoljenje naših fizioloških potreba poput potrebe za hranom, vodom, domom ili snom. Slijedi potreba za sigurnošću koja primjerice uključuje zaposlenje, zdravlje ili financijsku sigurnost, zatim potreba za pripadanjem odnosno prijateljstvom, obitelji, povezanošću s drugima i intimnošću. Nezadovoljenost ovih potreba itekako se osjeti te što smo više gladni, žedni, dulje nezaposleni, financijski nesigurni ili usamljeni to snažnije osjećamo da nam ove potrebe nisu zadovoljene. Podmirenost ovih potreba preduvjet je za usmjeravanje na više razine potreba, one za samopoštovanjem i samoaktualizacijom.
Utjecaj virusa COVID-19 na osnovne potrebe
U svjetlu trenutne situacije s virusom COVID-19 i mjera čiji je cilj usporavanje njegovog širenja, možemo vidjeti da će nam neke od važnih potreba u narednom periodu biti teško zadovoljiti, kao i da se neke potrebe sukobljavaju. Tako da bismo zadovoljili potrebu za sigurnošću sebe, svojih bližnjih i naših sugrađana te doprinijeli usporavanju širenja virusa, moramo izbjegavati suvišne socijalne kontakte i distancirati se od drugih. Djeca već ne idu u vrtiće i škole, studenti i studentice nemaju predavanja, puno ljudi radi od doma, a oni koji su u uredima moraju funkcionirati značajno drugačije nego do sada. Nema većih okupljanja, ne preporučuju se druženja, zatvoreni su gradski sportski objekti, trebamo zapravo izbjegavati sve osim onih s kojima je kontakt nužan.
Izbjegavanje direktnih kontakata s drugima može doprinijeti osjećaju usamljenosti i izoliranosti od drugih. Možemo se osjećati kao da nemamo s kim razgovarati, kao da smo sami u našim mislima i neugodnim osjećajima. Kontakt s drugima može posebno biti uskraćen osobama koje nemaju pristup internetu i ne koriste društvene mreže. Istovremeno, u stresnim situacijama te stanjima neizvjesnosti i nesigurnosti, još nam je više nego inače potrebna socijalna podrška. Uz to, upravo je socijalna podrška zaštitni čimbenik u različitim problemima mentalnog zdravlja te povećava psihološku otpornost na stres. Mi ljudi razlikujemo se u tome koliko želimo biti s drugima, a koliko nam treba samoće, preferiramo li biti među puno ljudi ili u manjim grupama, ali svima nam je zajedničko da trebamo nekoga s kime ćemo razgovarati te dijeliti ugodna i neugodna iskustva. Naša prijateljstva, poznanstva, emocionalne veze, obiteljski odnosi, profesionalni odnosi, naš su važan resurs u nošenju sa životnim teškoćama.
Osim što smo trenutno uskraćeni za uobičajenu direktnu komunikaciju s drugima, ne možemo sudjelovati u nizu ugodnih aktivnosti koje nas inače opuštaju i vesele. Ako treniramo, ne možemo odlaziti na grupne treninge i koristiti javne sportske objekte. Ako volimo otići na kavu s prijateljicama, ni to se ne preporučuje. Ne održavaju se ni aktivnosti poput radionica, predavanja, tečajeva…
Dakle, sada se nalazimo u situaciji da, kada nam socijalna podrška i naši „ispušni ventili“ možda i najviše trebaju, baš to nam je uskraćeno. To može dovesti do začaranog kruga u kojem razmišljanje o posljedicama trenutne situacije dovodi do anksioznosti i sniženog raspoloženja pri čemu si ne možemo pomoći na uobičajene načine i zbog čega se onda osjećamo još lošije. Ova spoznaja može biti obeshrabrujuća i demotivirajuća. Može nam se dogoditi da razmišljamo o svemu što ne možemo, da se zbog toga osjećamo bespomoćno i da izgubimo motivaciju i za ono što možemo.
Prilagođavanje na nove situacije
Dobra vijest je ta što mi ljudi uistinu imamo velike kapacitete za prilagodbu na nove situacije. I kao pojedinci, ali i kao cijelo društvo, zapravo se konstantno prilagođavamo većim i manjim promjenama. Stoga znamo da se možemo prilagoditi i sadašnjoj situaciji. Neke primjere već sada vidimo. Uobičajene usluge preoblikuju se u online usluge, organiziraju se grupe na društvenim mrežama za pomoć osobama starije životne dobi i narušenog zdravlja i dijele se različite informacije o tome kako si ispuniti vrijeme.
U narednom razdoblju pokušajte imati na umu sve potrebe navedene na početku ovog teksta i nastojte pronaći načine kako ih zadovoljiti u trenutnim okolnostima. Za početak, svakako dovoljno spavajte, pijte dovoljno tekućine i nastojte se zdravo hraniti. Zatim, nastojte ostati fizički aktivni kao inače ili vježbanjem kod kuće ili u prirodi na dovoljnoj udaljenosti od drugih. Svakako pokušajte zadovoljiti svoje potrebe za socijalnim kontaktom. Ako s nekim živite, uvedite nove aktivnosti poput društvenih igara, zajedničkog kuhanja, više razgovora i drugo. Ako inače i niste naviknuti na online komunikaciju, dajte joj šansu. Kontaktirajte s osobama koje su vam važne putem e-maila, društvenih mreža, video ili audio poziva. Provjerite s njima kako su i žele li o nečemu razgovarati te im dajte do znanja da su vam važni i da vam je stalo do njih. Nastojte s njima isplanirati što ćete raditi kada sadašnja situacija bude iza vas. Ako imate djecu, iskoristite ovo vrijeme da se s njima više igrate i da zajedno naučite nešto novo. Zbog promjene njihove uobičajene strukture dana, nastojte im uvesti novu strukturu i osmisliti vrijeme i sadržaje tijekom dana. Ne zaboravite i potrebu za učenjem i razvijanjem vlastitih potencijala te istražite mogućnosti online tečajeva i edukacija ili pročitajte knjige koje niste stigli ranije. Naravno, naše obaveze u ovom razdoblju ne mogu stati i ne možemo ih u cijelosti staviti na čekanje te ideja da ih nećemo moći izvršavati može dovesti do zabrinutosti za posljedice toga na naš rad i financijsku stabilnost. Pokušajte se usmjeriti na blisku budućnost i raditi kratkoročne planove te u svom radnom okruženju sudjelujte u osmišljavanju kreativnih načine prilagodbe novim okolnostima.
Budite blagi prema sebi i sjetite se da za ovu situaciju niste krivi i da je niste mogli predvidjeti te da u postojećim okolnostima radite najbolje što možete za sebe i druge.