Kada smo svjesni svojih relacijskih potreba, možemo ostvarivati kvalitetnije odnose s drugim ljudima, možemo biti svjesniji svojih osjećaja, ponašanja i motivacije zašto se ponašamo kako se ponašamo. Također, možemo bolje razumjeti i prepoznati ponašanje druge osobe.
Svima nam je poznato da imamo biološke potrebe. Potrebe za preživljavanjem i fizičkom sigurnošću opisao je Abraham Maslow i na svakodnevnoj bazi te potrebe su nam lako prepoznatljive.
Relacijske potrebe su emocionalne potrebe koje se razvijaju kroz interakciju s drugim ljudimai prisutne su kod svih ljudi.
Za razliku od bioloških potreba, relacijskih potreba često nismo svjesni. Relacijske potrebe su prisutne tijekom čitavog života, no naše sazrijevanje može utjecati na njihov intenzitet. Relacijske potrebe nam omogućavaju da smo povezani s drugim ljudima te da njegujemo i razvijamo emocionalnu privrženost s njima.
Richard Erskine identificirao je osam najčešćih relacijskih potreba:
Potreba za osjećajem sigurnosti: da bi se osjećali sigurno u odnosu s drugom osobom, trebamo imati osjećaj da smo sigurni i zaštićeni da budemo ono što jesmo, da se izrazimo na mnogo različitih načina bez straha od ismijavanja, kritiziranja, posramljivanja. U takvom odnosu, ne gubimo poštovanje i njegovanje od druge osobe, već dobivamo poruku da smo prihvaćeni, normalni, te da su naši osjećaji i potrebe OK.- Potreba da se bude vrednovan i cijenjen kao važna osoba: to je potreba da nas druga osoba cijeni, poštuje, te da smo vrijedni primarno zbog onoga kakvi jesmo, a ne zbog onoga što činimo. To je potreba da nas drugi prepoznaju i razumiju, te da vide da su naše potrebe legitimne, a ne izmišljene i odraz našeg dramatiziranja.
- Potreba za prihvaćanjem od stabilne, pouzdane osobe – kada primamo poruke od roditelja, odgajatelja, učitelja, drugih važnih osoba da je OK da se ugledamo na njih, te da će nam pružiti zaštitu, ohrabrenje ili informaciju kada nam je to potrebno, tada će nam ova potreba biti zadovoljena.
- Potreba za zajedničkim iskustvom ili potvrdom –to je potreba da budemo u blizini osobe koja je doživjela slično iskustvo kao i mi, što nam pruža osjećaj da nas ta osoba može razumjeti.
- Potreba za samo-definicijom – ovo je potreba za jedinstvenošću te da nas druga osoba prihvati kao takvu. Djeca koja odrastaju u okolini s visokim zahtjevima ili koja imaju puno pravila koje moraju poštivati bez postavljanja pitanja, teže imaju priliku da se samo-definiraju.
- Potreba da se utječe na drugog – to je potreba da se utječe na drugog na neki način; primjerice da se utječe na njegovo razmišljanje, ponašanje ili da na emocionalno doživljavanje. No osim samog utjecaja, važno je da ta druga osoba prizna naš utjecaj na nju.
- Potreba da druga osoba inicira kontakt – ova potreba se odnosi na to da druga osoba ponekad inicira kontakt s nama. Kada mi uvijek trebamo prvi inicirati kontakt, primjerice nazvati, predložiti odlazak u kino i sl., tada će u tom odnosu vrlo vjerojatno postojati osjećaji povrijeđenosti i određena količina zamjeranja što je tako.
- Potreba za izražavanjem ljubavi – svi imamo potrebu da izrazimo ljubav i brigu za drugu osobu, te da nam se taj oblik izražavanja ljubavi potvrdi od strane druge osobe. Ljubav se može izraziti na puno različitih načina primjerice: zagrljajima, poljupcima, zahvalnošću, posvećivanjem pažnje, provođenjem zajedničkog vremena, smišljavanjem iznenađenja, pripremanjem jela i sl. Kada je naš način izražavanja ljubavi prepoznat, osjećamo se ispunjenim i vrednovanim. Ali kada naše izražavanje ljubavi ostane često neprepoznato, odbijeno ili smatrano nevažnim, tada se osjećamo neprihvaćenim, te može dovesti do toga da se postepeno emocionalno udaljavamo od te osobe.
Što kada relacijske potrebe nisu zadovoljene?
Kada smo svjesni svojih relacijskih potreba, možemo ostvarivati kvalitetnije odnose s drugim ljudima, možemo biti svjesniji svojih osjećaja, ponašanja i motivacije zašto se ponašamo kako se ponašamo. Također, možemo bolje razumjeti i prepoznati ponašanje druge osobe.
Kada relacijske potrebe nisu zadovoljene, one postanu intenzivne te osoba doživljava različite neugodne osjećaje. Primjerice, osoba može osjećati prazninu, čežnju, usamljenost, gubitak energije, nade, postati tužna ili depresivna. S druge strane, neki ljudi će reagirati frustrirano, ljutito ili čak agresivno jer im nisu zadovoljene relacijske potrebe. Osim toga, osoba može razviti vjerovanje da “nitko nije uz nju”, “da nema smisla truditi se” ili da se “nikom ne može vjerovati”.
U psihoterapijskom procesu, nastoji se podići svjesnost klijentu koje relacijske potrebe mu nisu zadovoljene te na koji način ih može zadovoljiti kako bi ostvarivao potpunije odnose s drugim ljudima.