O disanju, uglavnom, ne mislimo previše osim, možda, kad se zaljubimo pa ostanemo bez daha, ispričamo nešto u jednom dahu ili se riješimo neke brige pa odahnemo. Na disanje nam, povremeno, skrenu pozornost instruktori joge, pilatesa ili nekada tramvaj (ako potrčimo za njim).
Kako ljudi dišu?
U školi učimo da disanjem upravlja autonomni živčani sustav koji upravlja i drugim životno važnim funkcijama kao što su, na primjer, rad žlijezda, rad srca itd. No, za razliku od rada srca i drugih procesa u tijelu nad kojima nemamo voljnu kontrolu na dah, dijelom, možemo utjecati voljno. Možemo ga nakratko zadržati, umiriti ili ubrzati, produbiti itd.
Ta ljudska sposobnost kontroliranja daha je skoro pa jedinstvena (poput sposobnosti da ostanemo budni unatoč tomu što nam se spava ili da možemo kontrolirati svoje emocije) i ne dijelimo ju s velikim brojem životinja. Znajući sve to, znanstvenici su se zapitali zašto je to tako te imaju li udah i izdah nekakav poseban utjecaj ili značaj na čovjekovo funkcioniranje.
Kako dah utječe na mozak?
Istraživanje koje su proveli dr. Jose Herrero i dr. Ashesh Mehta, neuroznanstvenici s NortShore sveučilišta na Long Islandu, donosi nove uvide u to što se događa s moždanom aktivnošću dok dišemo. Istraživanjem su ispitivali povezanost između rada mozga i disanja i to tako da su prvo promatrali rad mozga pri normalnom disanju, što znači da ispitanici nisu bili koncentrirani na dah nego su radili nešto drugo. Nakon toga su ispitanici dobili uputu da obrate pozornost na svoj dah kako bi se vidjelo dolazi li do promjena u mozgu, Treća se izmjena sastojala u tomu da su ispitanici svjesno ubrzavali disanje i brojali udahe i izdahe.
Rezultati do kojih su došli su pokazali da se promjenom disanja promijenio i mozak!
Naime, voljna kontrola disanja ili čak samo usmjeravanje pažnje na dah, dovodi do pojačane aktivacije određenih dijelova mozga i do pojačane simultane aktivnosti različitih dijelova mozga
Ovi dijelovi mozga vezani su uz funkcije kao što su veća kontrola, focus, mirnoća i emocionalna kontrola, stoga se može reći kako voljnom kontrolom disanja posljedično unapređujemo ove vještine.
To otkriće je potvrdilo ono što nam često savjetuju u trenucima stresa: diši duboko.
Dakle usmjeravanje pozornosti na dah kao i voljno mijenjanje brzine i dubine udaha i izdaha utječe pozitivno na mozak i pomaže nam u svim onim situacijama kada nam je potrebno smirenje, fokus, koncentracija. Čini se da je dah vrlo značajan alat, uvijek na dohvat ruke (ili bolje reći pluća) te da smog a često skloni zanemariti. Možda otkriće poput ovoga neće učiniti da ostanete bez daha, no možda će vas ovakve spoznaje češće potaknuti na pokoji svjesni udah i izdah i udah i izdah i udah i izdah…