Gregor, 40 godina i Ana, 38 godina, ponosni su roditelji dvoje djece. Dječaka Frana, 8 godina i djevojčice Lune, 5 godine. Gregor i Ana jako vole svoju djecu. Vole se s njima maziti, igrati, vole ići u prirodu, voziti bicikl, ići na piknik. Jednostavno uživaju u njima.
Ali nije uvijek tako. Naime, Gregor ima majku koja je vrlo zaštitnički nastrojena prema njemu te se još dan-danas upliće u živote i odluke oko unuka. Tako Gregor i Ana često čuju kako nisu dobro nešto učinili, kako nisu dovoljno dobri roditelji, kako su oni, Gregorovi roditelji, činili bolje s puno manje uloženog truda. Gregora i Anu takvi komentari strašno ljute i čine ih nervoznima. Gregor nakon takvih razgovora s mamom, zna vikati na djecu, ponekad ih i fizički udariti, dok je Anino rješenje da pokuša izbjeći bilo koji konflikt. K tome, Ana reagira izraženom tugom i povlačenjem u sebe. U tim situacijama, Gregor i Ana se osjećaju bespomoćno i ne znaju kako da se postave kada im se drugi upliću u njihove živote i roditeljske odluke kao što to čini Gregorova mama. Često se i posvađaju zbog toga.
Osim što ne znaju pronaći način kako da se postave prema Gregorovoj mami, ne znaju ni kako se postaviti kada Fran ili Luna učini nešto što ne bi smjeli. Primjerice, kada su svi jako dobre volje, Fran iskoristi priliku i zatraži da jede bombone i kekse, što uvijek imaju kod kuće. I tada ih pojede više nego što je to zdravo i dobro za njega. I Gregor i Ana to znaju, ali im je jednostavno teško reći „ne“ kada su dobre volje. Ne žele prekinuti to, konačno, ugodno raspoloženje.
Kako to obično biva, problemi s postavljanjem granica ovdje često ne staju. Fran ima velikih problema u školi. Ne poštuje razredna pravila te često ometa nastavu. Nije motiviran za učenje, pa već skuplja loše ocjene u odnosu na svoje prirodne sposobnosti. Zbog nedostatka granica u odgoju, Fran je duboko nesretno dijete koje ne zna koliko daleko može ići, nema jasnu strukturu u odnosima, nema osjećaj sigurnosti. Osim toga, često mijenja uloge s roditeljima, pa on njima svojom upornošću nameće svoje zahtjeve i brine se o njima na neprimjeren način.
Luna je više introvertirano dijete s blažim intenzitetom emocionalnih reakcija, pa proživljava obiteljsku situaciju na sasvim drugačiji način. Ona se često zna zatvoriti u svoju sobu i igrati se satima s omiljenim Barbikama. Ipak, i ona teško prihvaća društvena pravila i zahtjeve postavljene od strane drugih ljudi te ima probleme u odnosima s prijateljicama.
Gregor i Ana su primjer roditelja koji su puni ljubavi, ali s druge strane imaju velikih problema da postave zdrave granice i pravila. Željeli bi da njihova djeca vrlo brzo i s lakoćom usvoje pravila i granica, bez puno ponavljanja, jer se oni osjećaju izmoreno kada moraju biti uporni i dosljedni. Međutim, to nije moguće s aspekta djetetovog razvoja. Nadalje, kako se često osjećaju bespomoćno, često se nađu u ulozi žrtve uz stalnu kritiku od drugih. Duboko su uvjereni da oni puno toga ne mogu, da se stvari odvijaju jer to tako jednostavno mora biti, te da oni sami nemaju sposobnosti i znanja kako da postupe drugačije.
Iako je ponekad samo rješenje ovakve situacije teško vidjeti kada se osjećamo bespomoćno, kada smo preplavljeni svojim i tuđim osjećajima te zahtjevima, rješenje ipak postoji. Rješenje zahtjeva rad na sebi i osvještavanju da se poruke poput „ti nisi dovoljno sposoban/na da misliš“ ili „ne osjećaj, ne budi tužan/ljut/sretan“ koje su ljudi poput Gregora i Ane vrlo vjerojatno čuli od svojih roditelja, mogu zamijeniti sa zdravim porukama koje će poticati pozitivnu obiteljsku atmosferu i zdrav razvoj djece.
Da bi se dječje ponašanje promijenilo, prvo treba vidjeti kako roditeljsko ponašanje utječe na djetetovo. Roditelji, premda često puni ljubavi, pažnje i nježnosti, u stresu, brzini i nervozi rade greške na koje sami možda i zaborave, ali djeca ne zaborave. Kada se dovoljan broj puta određeno roditeljsko ponašanje ponovi, dijete stvori vlastiti obrazac ponašanja na osnovi tog iskustva. Ono nauči kako može tražiti od roditelja što mu je dostupno od njega, te što može očekivati u određenim situacijama. Dijete je premalo i previše ovisno o svojim roditeljima, zbog čega je poželjno da promjena krene od roditelja.
Ako Vam je ovaj primjer probudio neka pitanja ili želju za promjenom, možete nam se obratiti u Centar Proventus.