Ranjivost iz perspektive polivagalne teorije
Mi ljudi dosta toga možemo kontrolirati i sa mnogo aspekata našeg funkcioniranja možemo upravljati, ali naravno, ne možemo baš sve. Neki fiziološki procesi u našem tijelu, poput krvotoka, otkucaja srca ili probave, potpuno su van naše kontrole i njima upravlja autonomni živčani sustav. Slično je i s obrambenim odgovorima u životno ugrožavajućim situacijama u kojima se tijelo automatski, bez naše volje, priprema za opasnost i to odgovorima koji su nam poznati kao „borba“ ili „bijeg“.
Kada borba s opasnošću niti bijeg nisu opcije, tijelo odgovara „zamrzavanjem“ odnosno usporavanjem svih funkcija kako bi se uštedjela energija. Nakon iznimno uznemirujućih, na primjer traumatskih iskustava (poput nasilja ili nesreća), naše tijelo može zapamtiti automatske odgovore na traumatsko iskustvo. Jednako kao što pamtimo traumatsko iskustvo i možemo ga ponovno proživljavati, tako pamtimo i tjelesni odgovor na to traumatsko iskustvo.
Ovime se bavi polivagalna teorija koju je osmislio psihijatar Stephen Porges 1995. godine (Porges, 2007). Naziv ove teorije dolazi od imena živca „vagus“, najduljeg živca u ljudskom tijelu koji upravlja različitim dijelovima tijela poput grkljana, dušnika, jednjaka, želuca, ili srca te omogućava nesmetano gutanje, proizvodnju glasa, krvotok i probavu. Polivagalna teorija na psihološkoj razini zapravo govori o tome kako autonomni živčani sustav oblikuje ljudsko iskustvo sigurnosti i sposobnost čovjeka da se povezuje s drugima (Dana, 2018).
Osnovni principi Polivagalne teorije
Tri su osnovna principa Polivagalne teorije (Dana, 2020):
- Hijerarhija
Kao što je ranije opisano, naše tijelo različito odgovara na opasnost i prema polivagalnoj teoriji, odgovor ovisi o tome koliko nam je određena strategija dostupna u datom trenutku. Autonomni živčani sustav odgovara na senzacije u tijelu i signale iz okoline na tri moguća načina koji su različito evolucijski složeni i adaptivni. Evolucijski najstariji odgovor je imobilizacija, odnosno tako zvano „zamrzavanje“.
Složeniji odgovor za kojeg je zadužen simpatički živčani sustav je mobilizacija odnosno odgovori koji su nam još poznati i kao „borba“ ili „bijeg“. Najnoviji i najadaptivniji odgovor je povezivanje i socijalni angažman, odnosno uspostavljanje odnosa s drugima i traženje podrške. Kada na ovaj način odgovaramo na signale iz okoline, otvoreni smo prema različitim mogućnostima, imamo kapaciteta za suosjećanje sa sobom i drugima, za suradnju i bliskost. - Neurocepcija
Drugi važan princip polivagalne teorije je neurocepcija, odnosno princip kojim autonomni živčani sustav na nesvjesnoj razini prepoznaje znakove sigurnosti i opasnosti u našoj okolini, za razliku od percepcije koja je svjesni proces. Ovisno o znakovima koje prepoznajemo, ubrzavaju se ili usporavaju naši otkucaji srca, disanje, probava, krvotok i ostali fiziološki procesi kojima upravlja autonomni živčani sustav. Princip neurocepcije ponekad radi točno, odnosno točno prepoznaje znakove sigurnosti i opasnosti, a ponekad prepoznaje opasnost i kada je nema, ili ne prepoznaje kada je ima. - Koregulacija
Posljednji princip je koregulacija prema kojem ljudi u odnosima jedni drugima šalju i tumače različite signale pri čemu su motivirani nagonom za preživljavanjem i potrebom za bliskošću. Ponekad naši signali i princip koregulacije funkcioniraju tako da se u odnosu osjećamo sigurno, a ponekad tako da osjećamo da smo u opasnosti.
Polivagalna teorija u svakodnevnom životu
Ako ranije spomenute moguće odgovore na znakove opasnosti i sigurnosti prevedemo na naš svakodnevni jezik, možemo reći da imobilizacija obično nastupa kada se osjećamo nevažno, kritizirano, kao da nigdje ne pripadamo, zarobljeno u situaciji bez ikakvih opcija. Mobilizacija može nastupiti kada smo zbunjeni, netko nas ignorira, pod vremenskim smo pritiskom, u sukobu smo, osjećamo se odgovorno za mnogo stvari, kada nas se tjera da „biramo stranu“.
Povezano i uključeno se možemo osjećati kada radimo neke aktivnosti koje su nam ugodne, provodimo vrijeme s bliskim ljudima, dajemo sebi mogućnost da sami donosimo odluke.
Moć ranjivosti
Rad poznate autorice Brené Brown uvelike za bavi povezanošću s drugima, hrabrošću, sramom i ranjivošću. Svi mi stremimo tome da osjetimo povezanost s drugima, a istovremeno izbjegavamo situacije u kojima se osjećamo ranjivo, u kojima se osjećamo nesigurno, riskiramo odbacivanje, ne otkrivamo dijelove sebe za koje vjerujemo da nisu vrijedni povezivanja s drugima, kojih se sramimo. Prema njezinom radu glavni preduvjeti osjećaja pripadanja i voljenosti je naš doživljaj da smo vrijedni ljubavi i pripadanja (Brown, 2011). Istovremeno, hrabrost da pokažemo i prigrlimo svoju ranjivost, da budemo autentični, da odbacimo ideju što bismo trebali biti i pokažemo kakvi jesmo, preduvjet je za uspostavljanje povezanosti s drugima.
Ranjivost iz perspektive Polivagalne teorije
Ako povežemo Polivagalnu teoriju i moć ranjivosti, možemo vidjeti da je pokazivanje vlastite ranjivosti preduvjet za najadaptivniji odgovor na znakove opasnosti i sigurnosti u našoj okolini i odnosima, odnosno povezivanje i socijalni angažman, uspostavljanje odnosa s drugima i traženje podrške.
Mi ljudi udešeni smo da tražimo bliskost, povezanost i sigurnost u odnosima, i istovremeno da preživimo. To zapravo znači da želimo izbjeći situacije prijetnje i nesigurnosti, pobjeći od njih, boriti se s njima ili se jednostavno zamrznemo odnosno ne osjećamo ništa. Neki od načina na koje to radimo su izolacija, povlačenje iz odnosa, pretjerana kontrola ili različita nezdrava ponašanja poput ovisnosti. Istovremeno, na iste te načine sami sebe zakidamo za mogućnost ostvarivanja bliskosti i povezanosti što nas čini usamljenima i nezadovoljnima.
Dakle, samo ako se izložimo situacijama u kojima smo ranjivi, ako osvijestimo i ukinemo svoje automatske, naučene odgovore na ono što percipiramo kao znakove opasnosti u odnosima i otvoreni smo te autentični u odnosima, imamo kapaciteta za suosjećanje sa sobom i drugima, za suradnju i bliskost.
Na primjer, ako smo u vezi i nalazimo se u situaciji kada procjenjujemo da druga osoba provodi manje vremena s nama i manje nam pokazuje ljubav, naš automatski odgovor na taj doživljaj prijetnje u odnosu može biti povlačenje, svađanje i optuživanje, potiskivanje, ili može biti otvoreno iznošenje naših emocija, nesigurnosti i potreba u odnosu. Tako je, paradoksalno, hrabrost da budemo ranjivi, preduvjet za osjećaj sigurnosti.
Literatura:
Brown, B. (2011). The power of vulnerability. Dostupno na: https://www.ted.com/talks/brene_brown_the_power_of_vulnerability#t-1199198
Dana, D. (2020). Polyvagal Flip Chart – Understanding the Science of Safety. New York: W. W. Norton & Company.
Dana, D. (2018). The polyvagal theory in therapy _ engaging the rhythm of regulation. New York: W.W. Norton & Company
Porges, S.W. (2007). The Polyvagal Perspective. Biological Psychology, 74(2,) February, 116-143.