Kada za nekoga kažemo da je „perfekcionist“, ta informacija često pobuđuje blago divljenje i doživljava se kao nešto poželjno. Težiti savršenstvu u svijetu u kojem nije popularno griješiti ili imati mane, može se činiti kao vrlina. Često se povezuje s ustrajnošću, marljivošću, postignućem i samokontrolom.
U psihologiji se perfekcionizam definira kao višedimenzionalan konstrukt koji podrazumijeva tendenciju da u odnosu na sebe i druge postavljamo iznimno visoka očekivanja koja ne možemo zadovoljiti ili možemo uz velike teškoće. Kao što nam sama osnova riječi govori, perfekcionizam podrazumijeva težnju prema savršenstvu, što se može odnositi na neko određeno područje života ili na više njih.
Ipak, problem je u tome što savršenstvo, barem u kontekstu ljudskosti, ne postoji. Istovremeno, težnja savršenstvu je bit perfekcionizma i glavna razlika u odnosu na to da težimo biti bolji u onome što radimo, da smo ambiciozni, da postavljamo visoke ciljeve. Velika je razlika između bolje, više i savršeno jer je ovo prvo dvoje često dostižno, a treće u potpunosti nedostižno.
Također, perfekcionizam ne podrazumijeva samo nedostižno visoke standarde, već i vjerovanje da je neprihvatljivo griješiti, procjenjivanje vlastite vrijednosti na temelju uspješnosti u zadovoljenju standarda te strah od neuspjeha, pogrešaka i neprihvaćanja. Uz sve, perfekcionistička očekivanja od sebe često podrazumijevaju ista takva očekivanja od drugih, što može dovesti do problema u interpersonalnim odnosima.
Postavljanje visokih standarda kojima ne možemo zadovoljiti dovodi do toga da se stalno osjećamo razočarano i frustrirano. Dakle, perfekcionizam ne dovodi do toga da stvari uistinu ispadnu u skladu s postavljenim očekivanjima, već nas zapravo može kočiti u dovoljno dobrom izvršavanju zadataka. Zbog perfekcionizma možemo biti pretjerano oprezni tijekom obavljanja zadataka, stalno mijenjati smjer jer nešto nije dovoljno dobro, pretjerano posvećivati pažnju detaljima te izbjegavati nove izazove zbog straha od grešaka. Perfekcionizam nas može ometati u donošenju odluka jer nijedna odluka nije „savršena“ i u rješavanju problema jer uvijek postoji „još nešto“ što može dovesti do odgađanja stvari. Kod djece, perfekcionizam može dovesti do frustracije i pretjeranih reakcija na neuspjeh, poderanih crteža i zadaća, oplakanih četvorki i propuštenih prilika.
Trenutno, u vrijeme pandemije koronavirusa, perfekcionizam nam može nametnuti očekivanje da trebamo dobro iskoristiti vrijeme, nadoknaditi „propušteno“, baviti se hobijima kojima inače ne stignemo, nadoknaditi zaostatke na poslu i slično.
Naravno, perfekcionizam je povezan i s nekim pozitivnim osobinama poput savjesnosti, odgovornosti ili posvećenosti zadatku. Problem je što nekako uspijeva uvijek naći naše greške, umjesto slaviti naše uspjehe te uvijek vidjeti ono što nismo, a zanemariti ono što jesmo ostvarili. Čak i kada ostvarimo neki visoko postavljeni cilj i doživimo uspjeh, perfekcionizam nam onemogućava da u njemu uživamo jer odmah ljestvicu postavljamo stepenicu više.
Svakako je perfekcionizam osobina na kojoj možemo raditi, naučiti prepoznati, obrasce razmišljanja i ponašanja koji su pod njegovim utjecajem i preispitati ih te preoblikovati u korisnije i realističnije. Za početak, ciljevi koje si postavljamo trebaju biti dostižni i realistični, u skladu s našim mogućnostima i okolnostima. Zatim, važno je da cijenimo i proslavimo naše uspjehe, a neuspjehe i neostvarene ciljeve ne shvaćamo kao nešto što nas određuje. Možemo biti uspješni i griješiti istovremeno. Nužno je i razvijati suosjećanje prema sebi. Na primjer, ako neka očekivanja i kriterije ne bismo primjenjivali na najboljeg prijatelja ili drugu blisku osobu, nepravedno je primjenjivati ih na sebe. Na kraju, najvažnije je da razumijemo da našu vrijednost ne određuju naša postignuća. Vrijedimo samim time što postojimo i ne postoji neka zadana, univerzalna i objektivna ljestvica koja će odrediti jesmo li uspješni, privlačni i vodimo li ispunjen život. Ta ljestvica je u nama i ne bi nam trebala zagorčavati život, već nam ga olakšavati i usmjeravati nas da živimo u skladu s našim vrijednostima, potencijalima i okolinskim čimbenicima.