Od najmanjih nogu rastrgani su između najrazličitijih tečajeva i aktivnosti, od plesa i muzičke škole do stranih jezika i borilačkih vještina. Olabavite malo uzde i dopustite svom djetetu da bude dijete.

Sve je veći broj djece koja su toliko pretrpana obavezama, raznim školskim i izvanškolskim aktivnostima i tečajevima da jedva uspijevaju izaći na kraj sa svime što se od njih očekuje i obaviti sve što im je zabilježeno u dnevnom rasporedu. No, nije lako uvijek razlučiti jesu li tolike aktivnosti posljedica pritiska od strane roditelja ili njihove želje da održe korak sa svojim vršnjacima. Što god bio razlog takve preopterećenosti, jedno je sigurno – dijete će prije ili kasnije početi pucati po šavovima i pokazivati simptome stresa i preopterećenosti obavezama.

Odlasci na igralište u slobodno vrijeme djeci danas sve više zamjenjuju strukturirane izvanškolske aktivnosti. Umjesto u park, dijete će otići na nogomet gdje umjesto igre koju stvaraju djeca, postoji barem jedna odrasla osoba koja djecu nadzire i stalno upućuje na pravila igre. Pri tome se može bitno osiromašiti dječja spontanost, kreativnost, mašta. Premda razne izvanškolske aktivnosti mogu pružiti mnoga uzbuđenja i potaknuti razvoj određenih djetetovih sposobnosti, preveliki broj takvih aktivnosti onemogućuje djetetu da se zadubljuje u svaku njih, da zaista razvije određene vještine, te može imati poteškoće u savladavanju svih zahtjeva koje su postavljene pred njega – objašnjava dipl. psihologinja Tatjana Gjurković iz Centra Proventus upozoravajući da, ako se to na vrijeme ne primijeti, dijete može postati vrlo anksiozno, nesigurno, kompetitivno i, umjesto da ima benefite od aktivnosti, one mogu postati izvor kontinuiranog stresa.

Imate li 30 minuta vremena dnevno za dijete?

No, ono što vjerojatno većinu roditelja muči jest kako procijeniti koliko je obaveza previše za dijete, odnosno koliko je izvanškolskih aktivnosti optimalno, a da dijete ne bude preopterećeno i pod stresom. Naime, često se u medijima može čuti kako djeca trebaju imati organizirano i ispunjeno vrijeme, a ne biti prepuštena sama sebi i „ulici“, pa stoga i ne čudi što roditelji često nisu sigurni koji je zapravo najprimjereniji i najzdraviji omjer između vremena provedenog u raznim organiziranim aktivnostima i slobodnog vremena. – Prije uključivanja djeteta u aktivnosti, roditelji trebaju razmisliti o tome koliko je u redu da dijete boravi izvan kuće, a da pritom ne bude pod stresom i da još uvijek ostane prostora za provođenje kvalitetnog obiteljskog vremena. U tome, kaže Tatjana Radulović, može pomoći sljedeće pitanje: ako je dijete uključeno u određene izvanškolske aktivnosti, koliko vam preostaje kvalitetnog vremena da ga provedete s djetetom svakog dana, igrajući se s njim i razgovarajući o tome što je on doživio tijekom dana? Ako je odgovor da ga nemate, da ste i vi i dijete preumorni kada se vratite doma, tada je dijete zasigurno uključeno u preveliki broj izvanškolskih aktivnosti, a možda ste i vi preopterećeni svojim obavezama. Naime, minimalno vrijeme koje bi roditelji trebali svakodnevno provoditi s djetetom razgovarajući ili igrajući se s njim na kvalitetan način nikako ne bi smjelo biti manje od 30 minuta.

Simptomi dječje „prezaposlenosti“

Strogo strukturirana i zahtjevna izvanškolska aktivnost može biti vrlo stresna za dijete – upozorava psihologinja Tatjana Gjurković, pa bi roditelji, kako ne bi došlo do pojave ozbiljnijih posljedica preopterećenosti, trebalo naučiti uočavati znakove stresa kod djeteta. – Znakovi koji mogu označavati da je dijete pod prevelikim stresom s kojim se vrlo teško nosi su nedovršene domaće zadaće, dobivanje lošijih ocjena u školi, promjene u jelu ili spavanju, češće žaljenje na fizičke bolove, eksperimentiranje s drogom ili alkoholom, kao i žaljenje zbog odlazaka na aktivnost ili potpuno izbjegavanje aktivnosti – kaže Tatjana Gjurković napominjući da je izuzetno važno da dijete ima vremena za opuštanje, nestrukturiranu igru, istraživanje, boravak s obitelji, da ima vrijeme za čitanje ili da mu se čita i vrijeme da se druži s prijateljima. To vrijeme je podjednako važno za njegov razvoj kao što su to jelo, piće, higijena ili školsko učenje. Naime, ako dijete nema vremena za to, njegova kreativnost i mašta će se bitno narušiti, te će se veselo dijete zainteresirano za mnoštvo aktivnosti vrlo brzo pretvoriti u anksiozno, zabrinuto, blago depresivno, a možda i u natjecateljski nastrojeno dijete.

Tko bira, roditelj ili dijete?

Prema mišljenju psihologinje Gjurković, roditelji bi trebali dopustiti djetetu da samo odabere aktivnost koja ga zanima i svakako izbjegavati prisiljavanje da odlazi na neke aktivnosti zato što su one „dobre za njega“ jer to kod djeteta može izazvati stres. Umjesto toga, bilo bi dobro da roditelji odaberu nekoliko aktivnosti s djetetom, da o njima razgovaraju s djetetom, te da mu dopuste da naposljetku samo odabere onu aktivnost koja mu je najdraža. Naime, tako dijete se uči da ono samo određuje kako će provoditi vrijeme, a uloga roditelja je da ga potiče da nauči biti odgovorno i ispunjavati zahtjeve koje ta aktivnost postavlja. – No, ako dijete ne želi biti uključeno niti u jednu aktivnost, poštujte tu odluku, ali se i zapitajte zašto je to tako. Razmislite je li dijete previše povučeno i zato ne želi upoznavati novu djecu, boji li se novih obaveza ili se možda ne želi uključiti u ništa zato što ne vjeruje da će postići najbolji rezultat. Također, razmislite ima li vaše dijete pravog prijatelja s kojim se voli družiti. Ako ima, je li on negdje uključen, te ako jest, pitajte svoje dijete želi li ići na aktivnost na koju ide njegov prijatelj. Shvatite li da vaše dijete nema pravog prijatelja i da je vrlo socijalno povučeno, pažljivo razgovarajte s njim te saznajte kako se osjeća, što bi ono željelo i da li smatra da ima neke opcije da stekne prijatelja. Imati prijatelja je osobito važno u školskoj dobi i djeca koja tada nemaju prijatelja obično se osjećaju vrlo usamljeno. Stoga, ohrabrite svoje dijete da pronađe prijatelja, a ako vidite da se ništa nije promijenilo kroz nekoliko mjeseci svakako potražite pomoć dječjeg psihologa – savjetuje Tatjana Gjurković.

Kako bezbolno smanjiti aktivnosti

Ako roditelj primijeti da dijete ima previše obaveza i da je preopterećeno, poželjno je da o tome porazgovara s djetetom. Nikako nije dobro da roditelj sam odluči što je od aktivnosti u koje je dijete uključeno nepotrebno i da mu ukine aktivnost prije no što razgovora s njim o tome. Imajte na umu da je moguće da je djetetu važnije odlaziti na aktivnosti gdje su njegovi vršnjaci nego je prekinuti jer je pod stresom. Tako dati ćete djetetu informaciju da vam je doista stalo do njega. Može se dogoditi i da se dijete opire od isključivanja s neke aktivnosti. – U tom slučaju, važno je da pokušate saznati zašto je djetetu toliko stalo da sudjeluje u tim aktivnostima. Pitajte ga uživa li doista u svim aktivnostima ili je tamo jer su i njegovi prijatelji tamo. Ako je riječ o prijateljima, pitajte ima li prijatelja u svim aktivnostima ili ima neka aktivnost koje bi se ipak mogao odreći? Prije svega, budite iskreni i otvoreni u tom razgovoru i recite da ste zabrinuti za njega jer, čak i ako vam to ne pokaže u istom trenutku, dijete će cijeniti vašu iskrenost i zabrinutost i možda će poslije razgovora s vama razmisliti o onome što ste mu rekli – pojašnjava Tatjana Gjurković.

Za bolji izbor aktivnosti

Prije nego što roditelj u konačnici organizira razne aktivnosti za dijete, dobro je pokušati odgovoriti i na ova dodatna pitanja:
– Hoće li dijete imati korist na emocionalnom, fizičkom i/ili društvenom planu od uključivanja u tu aktivnost?
– Je li aktivnost primjerena za dob djeteta?
– Smatrate li da će dijete voljeti redovito odlaziti na tu aktivnost?
– Hoće li se dijete prilagoditi na tu aktivnost bez snažnog emocionalnog otpora?

Ključ je u dogovoru

Ako ste zabrinuti da će imati loše ocjene u školi i da neće uspjeti ispunjavati i školske i izvanškolske aktivnosti, dogovorite se s djetetom na početku školske godine što očekujete od njega i njegovih uspjeha. Primjerice, možete se dogovoriti da ako ima jednako dobre ocjene (ako ste bili zadovoljni s njima) kao i prošle godine do polugodišta, te ako neće imati poteškoće koje ukazuju da je pod prevelikim stresom (ranije navedeni znakovi stresa), da može nastaviti ići na sve aktivnosti. Ako ima slabije ocjene ili se pojave izraženi znakovi stresa, tada neka dijete odluči koje izvanškolske aktivnosti će se odreći od sljedećeg polugodišta. Tako dajete mu do znanja da se sam može brinuti za sebe, da sam može odlučivati o svojim aktivnostima, ali isto tako da se treba odgovorno ponašati prema najvažnijoj aktivnosti – a to su školske obaveze.

Budite mu roditelj, a ne vozač

Premda izvanškolske aktivnosti potiču emocionalni i socijalni razvoj djeteta, važno je da dijete sudjeluje u tim aktivnostima zato što to želi, a ne zato što je to dobro za njegov razvoj. Ako dobije poruku od roditelja da je važno da sudjeluje u svim aktivnostima, tada dijete dobiva poruku da su aktivnosti same po sebi važne, a ne kako ono osjeća ili što misli o tim aktivnostima. Zato, neka vam obiteljsko vrijeme uvijek bude prioritet. Provođenje zajedničkog vremena treba biti podjednako važno kao i provođenje individualnog vremena u aktivnostima. To može biti zajedničko objedovanje, odlasci u šetnje, zajednička briga oko vrta, vožnja biciklom, odlasci na izlete koje može značajno smanjiti stres svih članova u obitelji. I, zapamtite: za razvoj djeteta najvažniji i najkorisniji su odnosi s drugim ljudima, a ne aktivnosti. Fokusirajte se na to da izgradite dobar i kvalitetan odnos s djetetom, a ne da postanete njegov vozač.