Jasna dozvola da se dijete i majčin ili očev novi partner ne moraju voljeti, ali da je važno da imaju pristojne odnose i jasnu komunikaciju bitno će smanjiti napetost unutar nove obitelji.

Djetetu ništa nije toliko važno kao odnos s roditeljima. Ono će se tom odnosu pokušati maksimalno prilagoditi, čuvati ga i braniti. Fizička razdvojenost od roditelja, kao uslijed brakorazvoda roditelja, kod djeteta će stoga izazvati veliki stres.

Da bi se naviklo na novu okolnost, djetetu može trebati i do dvije godine. Dugotrajnost prilagodbe ovisi o dobi djeteta, kao i o stupnju razvijene emocionalne privrženosti s roditeljem koji se odselio. Prilagodbu može dodatno otežavati djetetovo maštanje o pomirbi roditelja, što može iskazivati ponašanjem (uzimanjem ruku mame i tate koje potom spaja, crtanjem cjelovite obitelji u istoj kući i sl.). Ako majka ili otac nađu novog partnera/icu ubrzo nakon razdvajanja s djetetovim biološkim roditeljem, dijete se tome može žestoko opirati ne želeći napustiti nadu o ponovnom ujedinjenju roditelja. Kako bi se djetetu olakšala prilagodba na novu situaciju važno je postepeno uvoditi novu odraslu osobu u njegov život vodeći računa o tome koliko djetetu odgovara da provodi vrijeme sa svojim roditeljem i njegovim novim partnerom na uštrb provođenja vremena samo s roditeljem.

Prema jednom istraživanju, 80% roditelja počinje izlaziti već tijekom prve godine razdvojenosti od bivšeg supruga/e.

Ako roditelj ima usputne afere, poželjno je da se prolazni partneri ne upoznaju s djetetom. Osim potencijalnog konflikta između roditelja i djeteta, seksualna aktivnost roditelja s prolaznim partnerima, može utjecati na djetetovu percepciju seksualnosti tako da to doživljava kao normalno ponašanje i da samo ima izraženije seksualno ponašanje u kasnijoj dobi.

Prihvaćanje novog očevog ili majčinog partnera djetetu može biti otežano iz nekoliko razloga:

-Zbog odanosti prema svom drugom roditelju koji nema novog partnera, dijete se može opirati u prihvaćanju nove osobe čak i ako mu se on/a sviđa;

-Ako drugi roditelj koji nema novog partnera ispituje dijete o novim vezama bivšeg bračnog partnera čime se dijete dodatno zbunjuje i na (in)direktan način daje na znanje da ne bi trebalo prihvatiti tu novu osobu;

-Ako se djetetove potrebe za roditeljskom pažnjom i naklonosti pojačaju u prisutnosti novog partnera, a roditelj to ne primjećuje i ne zadovoljava ih;

-Zbog djetetovog maštanja o pomirbi roditelja.

Mnogi koji se razvedu se ponovno ožene. Kada su djeca u pitanju, poželjno je ne oženiti se prebrzo nakon razvoda kako bi dijete završilo proces tugovanja zbog odvajanja od drugog roditelja, ali nije dobro niti da se čeka predugo jer je kasnije teško mijenjati navike. Zato je najbolje sklopiti novi brak između dvije i četiri godine nakon razvoda.

Kako očuh ili pomajka počnu živjeti s djetetom i njegovim roditeljem, jako je važno imati nekoliko stvari na umu. Kao prvo, proces zbližavanja i razvoj privrženosti između djeteta i njegovog očuha ili pomajke može trajati i do dvije godine. Stoga, kako djetetu tako i pomajki/ očuhu treba dati vremena da se usklade i potencijalno razviju emocionalnu privrženost. Poželjno je da se biološki roditelj djeteta u njihov odnos što manje miješa. Roditelj treba voditi računa da sačuva dobar odnos s djetetom i s novim partnerom što će lakše učiniti ako osvijesti da nije odgovoran za kvalitetu odnosa između njegovog djeteta i novog partnera. Novonastalu situaciju će olakšati i ako roditelj razgovara s novim partnerom kako on vidi svoju ulogu u novoj obitelji te na koji način želi postupati. Postizanjem jasnog dogovora tko će preuzeti osnovne aktivnosti u novom domaćinstvu te ne uključivanjem očuha/pomajke prebrzo u aktivnosti vezane uz dijete (poput vožnje u školu ili sl.) kao i u odgoj, može spriječiti potencijalne konflikte unutar obitelji. Nerealna očekivanja pomajki/očuha da nova obitelj mora odmah biti sretna, da će se brzo uspostaviti odnosi i sl., mogu otežati sam razvoj odnosa s djetetom.

Roditelj može olakšati prilagodbu djeteta na novu situaciju na nekoliko načina:

– Dozvoljavanjem djetetu da osjeća prema novom partneru što god osjeća bez posljedica;

-Iskrenim i otvorenim razgovorom s djetetom o tome što misli o novom partneru bez obzira koliko to roditelja smeta ili čak boli – dijete ima pravo na sve misli i osjećaje;

-Strpljenjem i davanjem prostora i vremena djetetu da prihvati novu situaciju;

-Razgovaranjem s bivšim partnerom da podrži njegovu novu vezu te da o njoj ne govori negativistički pred djetetom;

-Osiguravanjem djetetu vrijeme kada će roditelj provoditi samo s njim, kao i vrijeme kada će dijete moći provesti u miru ako ima potrebu za tim;

-Tijekom blagdana i godišnjih odmora osobito voditi računa o djetetovim dotadašnjim navikama. Novi partner i partnerova obitelj može imati drugačije navike u provođenju tog vremena. Dogovaranje o rasporedu provođenja vremena izuzetno olakšava da se zadovolje i djetetove i partnerove potrebe.

Sklapanjem novog braka i suživota, važno je imati na umu da to ovog puta nije samo brak između dvije odrasle osobe, već da u tome sudjeluje i dijete. Bez obzira na prepreke, roditelji imaju mogućnost da postupaju tako da ponovno vjenčanje prođe glatko te da bude izvor velike radosti i veselja za sve članove nove obitelji. Ako je roditelj sretan i emocionalno ispunjen u novoj vezi i ako dijete doživljava novu odraslu osobu kao dragu i simpatičnu osobu koja ne pokušava preuzeti kontrolu nad njim, nova obitelj može biti izvor zadovoljstva, optimizma i veselja.