Zašto je važno razvijati hrabrost djevojčica da suprotstave rodnim stereotipima?
Kroz dosadašnju psihološku praksu uočavamo obrazac da se dječake uključuje u tretman ranije, pri kraju vrtića ili na početku osnovne škole, prvenstveno zbog teškoća u nošenju s ljutnjom, kršenja pravila i/ili agresivnih ponašanja, a djevojčice kasnije, u višim razredima osnovne škole i adolescenciji, i to uglavnom zbog anksiozno-depresivnih smetnji. Kako to da djevojčice s kojima okolina „nema problema“ u ranijoj dobi, postaju nesigurne, tjeskobne, nezadovoljne u kasnijoj dobi?
Od djevojčica se često od njihove rane dobi očekuje da budu pristojne, poslušne, nježne, vole haljinice i lutke i lijepo izgledaju. Ponašanja koja su u skladu s time se ohrabruju, dok se suprotna ponašanja, situacije otpora prema pravilima, ljutnje, rodno netipičnih interesa, zauzimanja za sebe ili neposluha obeshrabruju, često uz komentar da se djevojčice tako ne bi trebale ponašati.
Rodni stereotipi i njihove posljedice
Rodni stereotipi predstavljaju društveno određene generalizacije koje propisuju očekivanja od dječaka i djevojčica te muškaraca i žena. Na primjer, tvrdnje da su na primjer žene dramatične, vole se šminkati ili loše voze su stereotipi. Pritisci oko toga kako se djevojčice trebaju ponašati ili kako izgledati, često su izvor tjeskobe i nesigurnosti. Djevojčice internaliziraju ono što se od njih očekuje i počinju doživljavati nerealne standarde koji im se nameću normalnima. Na primjer, prihvaćaju da je normalno da se one ne zauzimaju za sebe, da su neprimjereni komentari o njihovom tijelu i seksualnosti očekivani i ne bi ih trebali ljutiti, da moraju paziti kako izgledaju i drugo.
Problem predstavlja to što rodni stereotipi imaju realne posljedice na odrastanje djevojčica. Istraživanja pokazuju da djevojčice već u ranoj fazi obrazovanja izbjegavaju određene predmete jer se smatraju nedovoljno pametnima zbog čega se i kasnije manje angažiraju oko STEM predmeta, te osjećaju pritisak da im izgled mora biti najvažniji što doprinosi njihovom nezadovoljstvu vlastitim tijelom i povezano je s problemima mentalnog zdravlja poput poremećaja u prehrani (Fawcett, 2020). Djeca traže objašnjenja za svijet u kojem žive i jako je važno kako ćemo im ga mi odrasli predstaviti. Ako im nametnemo stereotipna očekivanja, djeca će ih slijediti. Istovremeno, slijepo slijeđenje stereotipa povezano je s manjom cjelokupnom dobrobiti i kod dječaka i kod djevojčica (Fawcett, 2020). Nerealni imperativi u području izražavanja intenzivnih neugodnih emocija, poštivanja pravila ponašanja, udovoljavanja drugima i tjelesnog izgleda dovode do toga da su kod djevojčica u razdoblju adolescencije značajno prisutniji problemi mentalnog zdravlja poput anksioznosti, depresivnosti ili poremećaja prehrane.
Stereotipi svuda oko nas
Sadržaji koji se djeci nude često su vrlo rodno stereotipni. Vjerojatno se svi sjećamo onih sličica iz udžbenika nižih razreda osnovne škole gdje „mama kuha ručak, a tata čita novine“. Niz istraživanja pokazao je da su ženski likovi podzastupljeni u slikovnicama i puni rodnih stereotipa, a da drugačije nije ni u 21. stoljeću pokazuje istraživanje koje je sagledalo 200 slikovnica izdanih u razdoblju od 7 godina te pokazalo da su muški likovi bili zastupljeni čak gotovo dvostruko više u odnosu na ženske, a da ženski likovi češće paze na izgled te rade stereotipne poslove ili ne privređuju (Hamilton i sur., 2006). Općenito, ženski likovi koji se djevojčicama prezentiraju kao uzori često su pasivni, uplašeni, pokorni, čekaju da ih netko spasi i/ili opterećeni svojim izgledom. Što djevojčice mogu naučiti od Trnoružice ili Pepeljuge osim da je njihova glavna svrha čekati princa na bijelom konju koji će ih spasiti od nevolja?
Zaključak
Sve opisano za posljedicu ima to da s djevojčicama okolina često ima „manje problema“, nego s dječacima, ali sve nauštrb samopoštovanja djevojčica, njihove asertivnosti i proaktivnosti. Baš zbog toga je važno u odgoju i obrazovanju djevojčica ohrabrivati suprotstavljanje rodnim stereotipima. Nema razloga da se djevojčice već u ranoj dobi ograničavaju na samo neke boje, neke igračke, neke obrazovne sadržaje ili neke interese. Više spontanosti u tome može im pomoći da slobodno osvijeste što im je stvarno važno i zanima ih. Stoga se zaustavite prije nego što sljedeći put djevojčicama komenitrate da nešto „nije za curice“, da su baš „ružne kada se ljute“, da „prave curice nose haljinice“ ili da se „prave dame tako ne ponašaju“.
Literatura:
Fawcett Society. (2020). Unlimited potential. Report of the Commission on Gender Stereotypes in Early Childhood. London: Fawcett Society.
Hamilton, M. C., Anderson, D., Broaddus, M. i Young, K. (2006). Gender Stereotyping and Under-representation of Female Characters in 200 Popular Children’s Picture Books: A Twenty-first Century Update. Sex Roles, 55(11-12), 757–765.
