Zbog svojih specifičnosti darovita djeca i njihove obitelji svakodnevno se suočavaju s mnogim izazovima. Kako će se neka nadarena djeca nositi sa životnim izazovima među ostalim ovisi o i tome koliko su psihološki otporna. No, što to uopće znači?
Velike i male životne promjene (razvod, bolest, preseljenje, prelazak na novi posao/školu/vrtić, gubitak bliske osobe, dolazak novog člana obitelji, loši socio-ekonomski uvjeti i sl.) različito utječu na daljnji tok misli, osjećaja i ponašanja ljudi, a posljedično i na samu kvalitetu života.
Psihološka otpornost nam govori o tome kako će se neka osoba nositi u stresnoj situaciji. Neki ljudi zadržati će ”pozitivan” stav usprkos raznim životnim nevoljama s kojima se susreću dok će neki teže prolaziti kroz stresna životna iskustva.
Često se čini kao da darovita djeca u ovome imaju dvosturki zadatatak. Osim što se susreću s raznim životnim promjenama s kojima se susreću i njihovi vršnjaci, daroviti pojednici zbog svog neujednačenog razoja, čestoj sklonosti ka perfekcionizmu, povećanoj emocionalnoj osjetljivosti, naglašenih ideala i vrijednosti te maštovitosti nerijetko se nose s dodatnim, njima svojstvenim izazovima. Njih mogu zabrinjavati stvari poput ekološke situacije u svijetu, problem siromaštva, mogu biti tužni jer se ponekad ne uklapaju u svoju vršnjačku skupinu, frustrirani jer im motorika ne prati misli, rastrgani između mnogo interesa ili imati manjak tolerancije spram svojih vršnjaka.
U njihovim glavicama često se vrte misli poput:
„Ovo nije onako kako sam zamislila!“
„Uništit ćemo svijet s plastičnim vrećicama.“
„I ja bi se igrao, ali oni me ne razumiju“
„Zašto nemam vremena učiniti sve što želim“
„Moram biti najbolja“
„Zašto sam tako nespretan“
Također, poznato je da na intezitet, čestinu i duljinu trajanja stresa utječe subjektivni doživljaj tog iskustva. Posebice kod iznimno darovite djece stresne situacije, osim životnih događaja na koje se ne može utjecati, mogu se doimati češće i intezivnije. Prizor beskućnika koji kopa po smeću, frustracija zbog nemogućnosti realizacije trenutačne ideje ili buka u školi koja ih svakodnevno ometa može duboko utjecati na njihove emocije i misli dok njihovi vršnjaci kao da su toga oslobođeni.
Važno je znati da psihološka otpornst nije karakteristika ličnosti, što znači da ju možemo učiti i razvijati tijekom cijeloga života gdje je najvažnije upravo razdoblje djetinstva. Počevši od malih nogu djeci pomažemo razviti svjesnost, vještine riješavanja problema, autonomiju, samoefikasnost, kako prepoznati svoje i tuđe emocije te kako se povezati s drugima.
