„Mnogi ljudi drže da sigurno znaju što je dobra majka,
ali oni ni izdaleka nisu tako sigurni što je dobar otac.“
N. Ackerman
Prema Obiteljskom zakonu djetetova majka je žena koja ga je rodila, a otac je majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka.
Unatoč mnogim izmjenama u društvu, u većini obitelji, otac je dominantan i glavni. On donosi važne odluke jer je stoljećima do sada bio glavni financijer u obitelji. Danas žene rade te mnoge zarađuju podjednako kao i muškarci. Ipak, od njih se i dalje očekuju da nakon posla obavljaju kućanske poslove i vode brigu o odgoju djece.
Neki muškarci spremni su pomoći u obavljanju kućanskih poslova i smatraju da trebaju ravnopravno sudjelovati u odgoju djeteta. Zbog patrijarhalnog odgoja, neke žene će ih odbiti s komentarom da „one to ipak znaju bolje raditi“. I činjenica jest da će mnoge žene bolje uočiti što treba učiniti u kući ili stanu da on zablista tijekom jednog prijepodneva, kao što će zbog velike prakse daleko bolje skuhati neko jelo. Ali je i činjenica da ne mora sve biti blistavo da bi bilo dovoljno lijepo i da zajedničko spremanje i kuhanje može učvrstiti brak.
Naravno da postoje i obrnute situacije gdje bi žene jako rado htjele pomoć od muškarca, ali je ne dobivaju zbog muškarčevog uvjerenja da su to „ženski poslovi“.
I tako dolazimo do spoznaje da bi neki muškarci željeli sudjelovati i u odgoju djeteta od samog rođenja, ali ili iz vlastitog straha to ne čine ili ih žene odbijaju iz svog straha „da neće znati dobro s djetetom“, „da će mu ispasti iz ruku“, „da neće znati pravilno promijeniti pelene“ itd. Štoviše, neki teoretičari na početku prošlog stoljeća očevima u prvim godinama života pripisuju ulogu „pomoćnog roditelja“ čija je osnovna zadaća biti podrška majci. Tek s navršenih tri godina djetetovog života, spomenuti teoretičari daju očevima značajniju ulogu.
Novija istraživanja ukazuju na važnost uloge oca u djetetovom razvoju osobito na nekoliko područja: rani razvoj pismenosti i razvoj akademskih vještina te razvoj seksualnosti u adolescenciji.
Djeca, čiji su očevi bili ravnopravno uključeni u njihov odgoj od najranije dobi, kasnije će ulaziti u seksualne aktivnosti i manje vjerojatno će sami postati roditelji u adolescenciji.
Očeva uključenost u odgoj djeteta ima veliki utjecaj na akademska postignuća djeteta. Clarke-Stewart je opažajući očeve i njihove 15- i 30-mjesečne bebe utvrdila da su intelektualne vještine veće kod djece čiji očevi su uključeni u nestrukturiranu igru s djetetom, koje očevi pozitivno ocjenjuju, koja su češće u interakciji s ocem i čiji očevi podržavaju djetetovu neovisnost. Nadalje, istraživanja utvrđuju da očevi koji su uključeni u odgoj djeteta utječu na djetetov razvoj pismenosti čak i ako oni sami nemaju visoko obrazovanje. Budući da je razvoj pismenost ključan za akademski uspjeh, pokazalo se da očevi imaju značajniji utjecaj na razvoj akademskih vještina djeteta nego što imaju majke.
U predškolskom razdoblju, očevi mogu čitati priče svojem djetetu, šarati, crtati i pisati s njima, obogaćivati im vokabular raznim igricama, pjevati pjesme, učiti ih prepoznavati slova i važne riječi kao što su njihova imena te jednostavno što više razgovarati s njima. U školskom razdoblju, otac se može uključiti u školske aktivnosti, sudjelovati na roditeljskim sastancima i događajima važnim djetetu.
Ako je odnos s ocem pozitivan, djeca će imati bolju sliku o sebi i više samopouzdanja.
Ipak, trebamo imati na umu da je za optimalan razvoj djeteta vrlo važan kvalitetan odnos i majke i oca s djetetom.
