Životne odluke koje dijete donese do pete godine
Kada je Lorena imala 4. godine, njezin tata je svaki dan dolazio doma u pijanom stanju. Iako je dolazio kasno u noći kada je Lorena već spavala, galamio je na Loreninu mamu, ponekad je bio fizički nasilan prema njoj, pa je često i probudio Lorenu. Lorena se jako bojala da će tata ozlijediti mamu. Prema Loreni tata nikada nije bio grub i ona ga je silno voljela. Ipak, bila je jako ljuta na njega što se tako ponaša prema majci jer je i nju jako voljela. Kako se situacija ponavljala iz dana u dan, Lorena je u jednom trenutku, ljuta na tatu i silno uplašena za mamu, donijela odluku da ona nikada neće trpjeti takvog muškarca.
S druge strane, njezina mama je bila plaha i samozatajna ženica. Nikada nikome nije željela biti opterećenje i drugi su uvijek bili važniji od nje i njezinih potreba. Smatrala je da se zbog svoje djece treba žrtvovati i ostati u braku. Osjećaj samoće i potreba da zadovolji druge ne bi li tako sačuvala odnos, mama je prenijela na svoju kćer. Često joj je znala govoriti „Nemoj nikada biti sama, što će žena sama?!“. Gledajući mamu kako se žrtvovala i slušajući njezine riječi, Lorena nije voljela biti sama zbog čega je već kao sedmogodišnjakinja sjedila u tišini kod svoje bake nekoliko sati. Lorena je, kao malo dijete, usvojila majčin strah od samoće kao svoj vlastiti.
Kada je Lorena navršila 30. godinu, nije se sjećala odluke koju je donijela s 4. godine. No, odabrala je i udala se za muškarca koji nikada nije bio grub prema njoj, ali s kojim nije bila sretna. Uskoro je postala majka dvoje djece. Iako je bila duboko nesretna u braku, zbog nemogućnosti suočavanja s osjećajem usamljenosti, ali i znanja da njezin muž nije grub (“A ima li što važnije od toga?” – često se pitala), nije željela rastavu i bila je spremna ostati nesretna do kraja života jer se odlučila žrtvovati za djecu – djeca trebaju i oca i majku.
Nesvjesni obrazac ponašanja u teoriji transakcijske analize naziva se skript ili životni scenarij. Eric Berne, tvorac transakcijske analize u svojoj knjizi “Što kažeš poslije zdravo” skript definira kao životni plan temeljen na odlukama donesenim u djetinjstvu, osnažen od roditelja, opravdan iskustvom koji kulminira u odabranim alternativama.
Skript je specifičan, nesvjestan životni plan jedne osobe. “Pisanje” skripta započinje po rođenju bebe. Do sedme godine djetetovog života, napisani su glavni dijelovi priče. Kao i svaka druga priča, i skript ima svoj početak, sredinu i kraj. To je priča o kontaktu i poteškoćama u kontaktu između djeteta i njegove okoline. Poteškoće u kontaktu nastaju kada okolina neadekvatno reagira na djetetove potrebe, odnosno kada ih ne zadovoljava. Budući da nezadovoljene potrebe stvaraju tenzije u djetetu i predstavljaju stres za njega, ono pronalazi umjetno rješenje. Na osnovi tog iskustva, dijete donosi određene odluke i zaključke koji se u tom trenutku čine najboljom strategijom za preživljavanje. Uz to, na djetetove skriptne odluke utječu njegovi, najčešće, vrlo intenzivni osjećaji. Roditelji i druge važne figure u djetetovom životu ne mogu odrediti djetetove skriptne odluke, ali imaju veliki utjecaj na njih putem verbalnih i neverbalnih poruka. Roditeljske poruke najčešće sadrže informacije o tome kako se dijete treba osjećati, što treba činiti i kakvo je dijete kao osoba. Te poruke čine temelj djetetovih zaključaka o sebi, drugima i životu.
Dakle, skript je samozaštitni plan koji nastaje iz mješavine introjekata, reakcija preživljavanja i odluka donesenih u djetinjstvu; odnosno to je fiksirana serija obrana koja onemogućuje da osjećaji i nezadovoljene potrebe iz djetinjstva isplivaju na površinu i postanu svjesni.
Lorenina životna priča je biti i ostati nesretna s muškarcem kojeg ne voli, žrtvovati se zbog djece baš kao što je to učinila njezina majka. Ona je promijenila tip muškarca (izabrala je suprotnog od oca), međutim, ona je također živjela nesretno, neispunjeno i neautonomno. Financijski je mogla prehraniti sebe i svoju djecu (što njezina majka nije mogla), ali se nije znala oduprijeti snažnom osjećaju straha od samoće.
Odluke koje donesemo u djetinjstvu često vrlo snažno utječu na razvoj događaja u našim životima. Budući da je riječ o nesvjesnim obrascima, duboko smo uvjereni da je to tako jednostavno moralo biti, da je to jače od nas ne prepoznajući uzroke ovakvih događaja. Lorena je prihvatila svoju majku kao žrtvu zbog čega je suosjećala s njom te je preuzela njezin osjećaj usamljenosti kao i postupke kako ostati u odnosu s bliskima – zadovoljavanjem druge. Kao majka, Lorena je vrlo teško postavljala granice svojoj djeci jer, iako je znala zbog čega su one važne, imala je silnu potrebu da zadovolji njihove želje (i one koje je trebala i one koje nije) jer bi u suprotnom imala snažan osjećaj krivnje.
Kao što je navedeno, na to kakvu priču će dijete napisati, snažno utječu postupci roditelja, roditeljskih figura te obiteljska dinamika. Prepoznavajući svoje nesvjesne obrasce i mijenjajući svoje ponašanje, možemo pomoći djetetu da ne napiše priču koja će mu biti nesvjestan izvor nezadovoljstva ostatak života.
