U članku „Poticanje razvoja djetetove samokontrole“ pisala sam zašto i kako davati djetetu izbore. U ovom članku povezat ću kako se davanje djetetu izbora može iskoristiti za provođenje kućnih pravila.
Prije svega, važno je voditi računa o sljedećem:
Lea svaku večer ponavlja isto svojoj djevojčici Ivani – „operi zube nakon večere“. No umjesto da Ivana opere zube, ona se igra s vodom, gleda se u ogledalo. Čini sve, ali ne pere zube. Lea se osjeća stvarno frustrirano, ljuto i tek kada povisi glas, Ivana opere zube. Da bi se to spriječilo, Lea može uvesti novo kućno pravilo i prezentirati ga Ivani na sljedeći način:
„Ivana, sada ćemo uspostaviti novo, važno pravilo u našoj kući“ (velike riječi privlače djetetovu pažnju). „Kada izabereš oprati zube prije spavanja, izabrala si da danas slušaš priču. Kada izabereš ne oprati zube prije spavanja, izabrala si da danas ne slušaš priču.“ Važno je biti svjestan kako ove rečenice na prvu mogu djelovati čudne. No to je zato što u pravilu tako ne razgovaramo s djetetom premda je to iznimno važno. Ako se svakodnevno koriste ovakve rečenice, s vremenom i nama i djeci postanu normalne i uobičajene.
Budući da djeca vole nove stvari, moguće je da će na prvu pristati na novo pravilo. To ne znači da će ga se i sjetiti poštivati i kada ta situacija stvarno dođe. Ono što je važno jest da roditelj bude svjestan da treba potaknuti djetetove unutarnje resurse i samokontrolu kako bi zapamtilo i poštivalo pravilo, što ne uključuje stalno podsjećanje na njega od strane roditelja.
To bi konkretno značilo sljedeće:
Iduću večer, Lea govori Ivani: „Ivana, večera je gotova. Vrijeme je za spremanje u krevet.“ Nakon što je to jasno rekla, Lea uzima suđe sa stola i počne pospremati po kuhinji.
Bez obzira na to što Ivana radi (naravno, osim ako ne ugrožava svoju ili tuđu sigurnost), Lea ništa ne govori. Kada završi s uobičajenim pospremanjem, Lea odlazi u kupaonu vidjeti što Ivana radi.