Iako pomisao na ljeto kod većine ljudi budi ugodne slike i emocije, kada ste roditelji, ljeto može imati i puno izazova. S kim će djeca biti dok nismo na godišnjem odmoru, kako im strukturirati vrijeme, kako izbjeći da budu stalno na mobitelu, neka su od pitanja koja muče roditelje.
U planiranju ljeta, mogu se pojaviti dvije krajnosti – potpuna struktura i ispunjenost aktivnostima s jedne strane ili pak potpuni izostanak strukture i pravila s druge strane. Često nije jednostavno naći ravnotežu između ove dvije krajnosti. Ako sami pokušamo zamisliti svoj idealni ljetni odmor, vjerojatno on uključuje opušten i ležeran raspored jer različitih aktivnosti koje moramo obaviti ima dovoljno tijekom ostatka godine. Jednako tako je i za djecu važno da se tijekom ljetnih praznika prije svega opuste i odmore.
Djeca se tijekom ljeta mogu roditeljima žaliti da im je dosadno zbog čega se roditelji mogu osjećati krivo i nastojati odmah ublažiti dosadu predlaganjem različitih rješenja ili organiziranjem aktivnosti. Dobro je stoga znati da roditelji nisu dužni osmišljavati aktivnosti za djecu baš cijeli dan i da iz dosade djeca mogu i profitirati. Kada im je dosadno, djeca imaju priliku sama pronalaziti kreativne načine kako da se zabave i imaju priliku naučiti sami sebi organizirati vrijeme, što ne mogu ako im stalno netko drugi sugerira što trebaju raditi. Osim toga, samostalno planiranje vremena i aktivnosti zahtijeva pažnju i trud koje ne trebamo ulagati kada netko drugi planira za nas. Stoga se ne treba ustručavati ostaviti tijekom ljeta djeci dovoljno praznog vremena kako bi sama mogla otkriti što ih zanima i kako žele iskoristiti vrijeme. Kada vam sljedeći put dijete kaže da mu je dosadno, umjesto predlaganja rješenja reflektirajte osjećaj i vratite odgovornost djetetu pitanjem „Što misliš da bi sada mogao raditi?“.
Način za suzbijanje ljetne dosade često bude još više vremena uz video igrice i općenito različite ekrane. Odrasli se često ljute na djecu i prigovaraju im da „ništa korisno ne rade“, da „samo igraju igrice“ ili da „bi se mogli baviti nečim korisnijim“. Pri tome se često sami odrasli osjećaju bespomoćno u pokušajima da utječu na djecu. Važno je razumjeti da nema ništa neobično da djecu privlače mobiteli, Play Station-i, televizija i slično. Privlači ih puno podražaja koje donose sadržaji na ekranu i dinamičnost, a u slučaju igrica i mogućnost igranja s vršnjacima te brz doživljaj uspjeha. Također, ekrani su brza distrakcija u situacijama dosade. Dakle, nije čudno da djeca vole biti uz ekrane, a roditelji su ti koji trebaju ovisno o dobi djeteta ograničiti vrijeme koje će dijete provesti pred ekranima i oko toga uvesti jasna pravila. Djeca predškolske dobi trebaju ionako stalno biti pod nadzorom pa je lako kontrolirati vrijeme i jednostavno dati mobitel/upaliti crtić u predviđeno vrijeme. Kod starije djece školske dobi koja imaju svoje mobitele i ostaju dio dana sami kod kuće, to može biti teško, ali ne znači da treba odustati. Oni što se svakako može dogovoriti je da je vrijeme u danu kada su svi kod kuće i kada se uopće neće koristiti nikakvi ekrani te tu i roditelji mogu biti model ponašanja. Vrijeme bez ekrana može se iskoristiti za osmišljavanje drugih zabavnih aktivnosti. Uz sve, često bude problem da roditelji teško prate trendove igrica koje djeca igraju i nisu dovoljno informirani. Korisno je pokazati znatiželju prema onome što dijete radi, kako zbog uspostavljanja odnosa preko nekog djetetovog interesa, tako i zbog bolje upućenosti u sadržaje koje dijete prati i mogućnosti sugeriranja primjerenih sadržaja.
Ako dijete dio vremena tijekom ljeta provodi s bakom i djedom ili nekim drugim i brine vas da će imati snažne emocionalne reakcije straha od odvajanja, može biti korisno dijete unaprijed pripremiti na odvajanje. Najaviti kamo točno ide, kako ćete se čuti i dogovoriti što će mu olakšati razdoblje razdvojenosti (npr. draga igračka ili fotografija roditelja). Važno je da roditelji prilikom najave razdvajanja djeluju sigurno jer strah roditelja može povećati strah djeteta i poslati mu poruku da mjesto kamo ide nije za njega sigurno.
Tijekom ljeta se korisno prisjetiti i vrijednih znanja vezano za postavljanje granica. Uzmimo za primjer sljedeću situaciju:
Obiteljski dogovor je da se na plažu ide nakon 17 sati, ali Marko plače i inzistira da se ide odmah sada. Što ćete reći i napraviti?
U ovakvim situacijama roditelji se često i sami uzrujaju, počinju vikati, govoriti stvari poput „Jesam li ti rekla da idemo tek nakon pet!” ili ponavljati „Ne možemo sada na plažu. Prestani cmizdriti.”. Napetost još više raste, dijete je još više frustrirano, vidi da ga ne razumijemo. Umjesto da dijete odmah podsjećamo na granicu i to visokim i ljutitim tonovima, puno je učinkovitije slijediti pravilo postavljanja granica u tri koraka: 1. Empatički reflektirati djetetove osjećaje/želje/potrebe; 2. Podsjetiti na pravilo; 3. Ponuditi alternativu.
U tom slučaju odgovor na ovu situaciju mogao bi glasiti ovako:
„Vidim da si tužan i da želiš sada na plažu. Dogovoreno je kada idemo na plažu. Možeš izabrati hoćeš li do tada slagati legiće ili igrati sa mnom Memory.“.
Korisno je imati na umu da ljeto uistinu jest opuštenije doba i da je u redu dogovoriti drugačija, fleksibilnija pravila. Bilo bi nerealno i rigidno uvijek slijediti ista pravila, neovisno o kontekstu i situaciji. Također, pravila roditelji ne trebaju smišljati sami, već mogu u dogovor uključiti dijete. Umjesto da djetetu izložimo listu pravila koja će slijediti ili poslušnosti radi ili ih neće slijediti, uključivanjem u sastavljanje pravila povećamo šanse da dijete bude intrinzično motivirano slijediti.
Na kraju, važno je imati na umu da ne morate imati „savršeno ljeto“ niti neko posebno ljeto. Budite blagi prema sebi i pokušajte slijediti vlastite i potrebe djece te zajedno skrojite ljeto po vlastitoj mjeri.
