Život je pun različitih gubitaka. Nekada se s gubicima suočavamo tako što gubimo nadu, iluzije ili dio sebe. Ostanak bez posla u koji smo ulagali vrijeme i trud, prekid veze u koju smo uložili veliki dio sebe… Takve i slične situacije navode nas da se zapitamo je li imalo smisla sve što smo radili?
Ima li život uopće smisla?
Ako smo dovoljno sretni da nas obiđu različiti potresni događaji u mladim danima, o smislu života većina će nas početi promišljati negdje na polovici života. Tada ćemo već iza sebe imati određene izgrađene odnose i postignuća, od kojih nam neka mogu biti draga a za neka se može ispostaviti da spadaju u ono što smo “mislili da trebamo napraviti” i sl. Također će iza nas biti i neki ljudi s kojima smo možda htjeli ali nismo izgradili odgovarajući odnos, prilike koje nismo iskoristili i životni putevi koje nismo odabrali. To su trenuci kada se javljaju pitanja Je li to sve? ili možda Kako sam uopće zatekao/la ovdje? ako shvatimo da se životni put na kojemu jesmo vrlo razlikuje od naših autentičnih želja.
Odgovore na pitanje smisla života, svaka na svoj način, pružaju religija, filozofija, psihoterapija i mnoga druga područja. Različite psihoterapijske škole usmjerene su na to da pomognu klijentima istražiti smisao života. Tako će mnogi terapeuti reći da je bilo koji problem s kojim klijent dođe na terapiju u stvari, na dubljoj razini, problem životnoga smisla. Transakcijska analiza, psihoterapijska škola koja svoje temelje ima u vrlo humanističkim filozofskim postavkama, finalnim ciljem terapije postavlja autentičan, smislen život čije su sastavnice:
No, što to znači na jednoj svakodnevnoj razini živjeti takav autentičan, ispunjeni život? Ispunjen, smislen, sretan život kao i oni koji ga vode, predmet su istraživanja brojnih psiholoških studija. Upravo iz njih dobivamo i neke konkretnije odgovore. Prema članku objavljenom u Review of General Psychology iz 2016. godine, suvremena su psihološka istraživanja na ovu temu pokazala da ljudi vjeruju da vode ispunjen život kada:
Pri tomu, kao najvažnije izvore smisla u životu navode: značajne odnose (i to što su bliskiji i osjećaju da pripadaju i što su bolje zadovoljene relacijske potrebe time će osjećaj smisla biti izraženiji) i značajno zanimanje (bilo to hobi, posao ili neko drugo kreativno izražavanja).
Ako ste se našli pred velikim životnim prekretnicama koje su u vama probudile pitanje smisla života a niste sigurni želite li stručnu pomoć u obliku savjetovanja ili terapije, dobar “pomagač” može biti i knjiga. Možda jedna od najpoznatijih na tu temu je “Čovjekova potraga za smislom” Viktora Frankla a toplo preporučujemo i Irvina Yaloma koji se u svojim knjigama “Gledanje u sunce”, “Kad je Nietzsche plakao” ali i drugima, bavi pitanjima egzistencije i (be)smislenosti života.
I za kraj, sjetite se da je smisao nešto što sami otkrivamo ili dajemo životu ili kroz parafrazu suvremene krilatice mogli bismo reći: Najbolji način da nađemo smisao života jest da ga sami stvorimo.