Darovitu djecu ne karakteriziraju samo iznimne kognitivne sposobnosti, već i druge karakteristike poput senzibilnosti, neujednačenog kognitivnog razvoja sa socio-emocionalnim razvojem, intenzivnih emocionalnih reakcija, specifičnih interesa, perfekcionizma i drugih. Zbog svih navedenih specifičnosti iskustvo darovitosti može biti vrlo zahtjevno i za samu darovitu djecu i za njihovu okolinu. Jedna od specifičnost darovite djece na koju ćemo se više usmjeriti u ovom tekstu jest idealizam.
Idealizam kod darovite djece
Darovita djeca su u svojim pogledima na svijet sklona izraženom idealizmu i osjećaju za pravdu, ispred svoje dobi su u pogledu moralnog razvoja, emocionalno osjetljiva na nepravdu koja ih intenzivno pogađa što u kombinaciji s iznimnim kognitivnih sposobnosti znači da češće prednjače u razumijevanju socijalnih i moralnih pitanja (Kerr, 2009). Istovremeno, darovita djeca mogu biti preplavljena emocijama zbog svijesti o nepravdama i nelogičnostima koje ih muče te frustrirana činjenicom da ih ne mogu ispraviti. S obzirom na to da imaju kapacitet razviti ideju o tome kakav bi svijet trebao i mogao biti, uviđaju u kolikom je to raskoraku od trenutne stvarnosti.
Na primjer, darovita djeca mogu vrlo rano postati ekološki osviještena i može im biti teško razumjeti zašto neki ljudi ne recikliraju, zašto zagađuju okoliš ili zašto vlasti ne poduzimaju dovoljno da bi se zaštitila priroda i usporile klimatske promjene. Također, može ih zabrinjavati siromaštvo u svijetu, bacanje hrane, kršenje ljudskih prava, nasilje nad životinjama i mnoge druge teme. Uz to, može ih smetati kada se ljudi ne ponašaju u skladu s onim što govore.
Vrlo brzo darovita djeca uočavaju da su u svojim brigama usamljena i da većinu njihovih vršnjaka ne zabrinjavaju slični problemi. Druge njihova opterećenost može živcirati i smetati im. Darovita djeca pak mogu pokazivati otvorenu ljutnju i kritizirati druge zbog neodgovornog ponašanja. Idealizam darovitih još jedna okolnost zbog kojih se teško uklapaju u društvo vršnjaka i mogu imati poteškoća u socijalnom funkcioniranju.
Rizik od egzistencijalne depresije
Zbog svega navedenog, kod darovite djece javlja se pojačan rizik od tako zvane egzistencijalne depresije koja se uobičajeno javlja kada se osoba suoči s nekim bitnim egzistencijalnim pitanjima potaknutima značajnim životnim iskustvima poput smrti bliske osobe, ali se kod darovite djece može javiti i spontano (Kerr, 2009; Webb, 2011). Uobičajena egzistencijalna pitanja obuhvaćaju četiri područja: smrt, sloboda, izolacija i besmisao (Yalom, 1980, prema Webb, 2011). Spoznaje o tome da je smrt neizbježna, da sami kreiramo vlastiti život, da smo usprkos bliskim odnosima naposljetku sami i da ne postoji neki univerzalni smisao života, mogu biti karakteristične za odrasle osobe koje se onda s tim spoznajama mogu i nositi. Darovitoj djeci koja imaju kapacitet razmišljati o ovim temama, ali ne i nositi se s emocijama koje one izazivaju, može biti izuzetno teško. Uz to, ranije spomenuti uvid darovite djece u svjetske probleme i patnju, može dodatno pojačati doživljaj besmisla. Prva reakcija obično bude ljutnja, ali kad vide da sami ne mogu „popraviti“ stvari, da nemaju kontrolu nad rješavanjem problema koji ih muče, ljutnja postaje bespomoćnost i u konačnici depresija.
Kako pomoći darovitoj djeci u nošenju s idealizmom
Roditelji i drugi značajni odrasli u djetetovom životu često očekuju da dijete bude zadovoljno i sretno i nastoje to osigurati te ih može frustrirati kada vide da je dijete opterećeno teškim temama i problemima. Česta reakcija odraslih može biti uvjeravanje djeteta da o tome ne treba brinuti, da o tome brinu odrasli, da se ne opterećuje. Odrasli čak mogu braniti djeci da čitaju o temama koje ih zanimaju te izbjegavati razgovarati s njima o tome jer vjeruju da će ih u suprotnom samo dodatno opteretiti. Mogu se ljutiti na djecu, kritizirati ih, govoriti im da to nije njihova briga, da to „puste“. Ipak, opisani način neće pomoći darovitoj djeci, samo će učvrstiti njihovo vjerovanje da ih nitko ne razumije i da su drugačiji, a uz to i bespomoćni.
Umjesto da djecu uvjeravamo da ne brinu, možemo s njima podijeliti neke vlastite brige o svijetu u kojem živimo. Ako znaju da nisu sami sa svojim brigama i da je normalno da nas brinu stvari koje su nam važne, to će ih vjerojatnije umiriti. Također, umjesto da djecu uvjeravamo da su stvari najbolje što mogu biti i raspravljamo s njima o tome, bolje ih saslušati o čemu razmišljaju, reflektirati emocije koje prepoznajemo i pokazati razumijevanje za njihovu zabrinutost. Darovitu djecu možemo podučiti da prepoznaju ono što ona sama mogu učiniti vezano za probleme koji ih brinu. Možemo ih pomoći da upoznaju drugu djecu koju brinu slične stvari, da čitaju i gledaju filmove o stvarnim osobama koje su svojim djelovanjem postigle značajne promjene i da se uključe u aktivnosti kroz koje mogu stvarati promjene. Na ovaj način nećemo djecu dodatno opteretiti, već im upravo pomoći da dio svojih briga podijele s drugima i da se osjećaju manje bespomoćno. Osim toga, darovitoj djeci koristit će i objašnjenje o tome zašto se ljudi ponašaju na način koji je nelogičan i štetan za njih same i za druge. Pri tome će možda i samim stručnjacima trebati dodatna znanja izvan njihovog primarnog područja rada te će možda biti potrebno uključiti druge stručnjake koji o tome znaju više. Očekivano je da će se darovita djeca pobuniti protiv informacija za koje ne postoji objašnjenje i postavljati puno pitanja „Zašto…“ na koja ćemo trebati odgovarati. Stoga je u radu s darovitima važno da i sami budemo spremni na širenje vlastitih znanja o funkcioniranju društva u kojem živimo.
Na kraju, važno je da su roditelji, odgajatelji, učiteljice darovite djece upoznati s ovom specifičnosti kako bi adekvatno odgovorili na potrebe darovitog djeteta i tako mu olakšali nošenje s vlastitim idealizmom.
Literatura:
Kerr, B. (2009). Encyclopedia od Giftedness, Creativity and Talent. Thousand Oaks: SAGE Publications, Inc.
Webb, J. T. (2011). Existential Depression in Gifted Individuals. Dostupno na: https://www.sengifted.org/post/existential-depression-in-gifted-individuals