Ponekad već na prvi pogled možemo primijetiti da se darovita djeca po nekim svojim karakteristikama ponešto razlikuju od svojih vršnjaka. Način na koji govore, razmišljaju ili se ponašaju nerijetko odskače od prosjeka. No, zanimljivo je da se daroviti pojedinci također i međusobno jako razlikuju.
Neki od njih će imati više izražene verbalne sposobnosti, neki će biti jaki u logičko-matematičkom području dok će neki postizati iznimne rezultate u tjelesno-kinestetičkom području. To što su jaki u jednom vidu intelektualnog funkcioniranja ne znači da su im i ostale sposobnosti visoko iznadprosječne. Naprotiv, nije neobično da darovito dijete posjeduje izniman potencijal u jednom segmentu funkcioniranja (npr. verbalno), dok su mu ostale sposobnosti prosječne ili čak ispodprosječne.
Vrlo često su darovita djeca svjesna svoje neusklađenosti
Linda Silverman je skovala termin ”neujednačeni (asikronični) razvoj” kako bi opisala ovaj fenomen. Vrlo često su darovita djeca svjesna svoje neusklađenosti. Neujednačen razvoj može biti frustrirajući jednom mališanu koji točno može zamisliti sliku u glavici koju želi nacrtati, no zbog nerazvijenih motoričkih vještina ju još ne može ostvariti. Neujednačen razvoj darovite djece posebno se očituje u razlici razvoja izvršnih funkcija i intelekta.
Rasuđivanje tj. izvršne funkcije, smještene u prefrontalnom dijelu mozga, razvijaju se sve do dvadesete godine života i zadužene su za planiranje, samoregulaciju, rasuđivanje i pozornost. S druge strane, jezik, vizualno-spacijalne i matematičke sposobnosti, glazba i motorika smješteni su u područja mozga koji se razvijaju mnogo ranije. Tako se darovito dijete u jednom trenutku može doimati izrazito samosvjesno i razumno dok se u drugom trenutku baca na pod i ponaša vrlo djetinjasto i nezrelo. Ovakva razlika u ponašanju može biti vrlo zbunjujuća za njegovu okolinu jer se od darovitog djeteta očekuje zrelije ponašanje nego od njegovih vršnjaka.
Iako nas ova djeca često iznenađuju svojim znanjem i vještinama, rasuđivanje i društvena spretnost se ne uče logikom, već vremenom i iskustvom te predstavljaju izazov svakom djetetu. Zbog njihovih osobitosti, poput emocionalne senzibilnosti, kognitivne intenzivnosti, svjesnost o vlastitoj neujednačenosti u razvoju, čestog perfekcionizma i visokih ideala nije rijetko da darovita djeca imaju većih poteškoća pri uspostavi emocionalne samoregulacije nego ostala djeca njihove dobi.
