Jeste li već obavili Božićni shopping za svoje dijete/djecu? Što ste kupili? Najnoviju igračku iz serije Vinx, Bakugana ili ste ovog puta odlučili pokloniti im nešto sasvim drugačije?
Kada se priča o ovom periodu godine, obično se govori u kontekstu mjeseca darivanja, o Božićnom shoppingu, kome i što će se kupiti, gdje se nešto može dobiti najpovoljnije i slično. Priča se o novcu, o materijalnom. Ponekad se naravno pokuša istaknuti i važnost obiteljskog okupljanja, zajedničkog ručka i provedenog vremena, ali sve to ide u korist poklanjanja još više poklona jer ne može se doći u goste bez poklona! I na kraju balade, više pažnje posvetimo oko toga koji poklon ćemo kome pokloniti nego razgovoru s tom osobom dok sjedimo pored nje. Zvuči poznato?
Božićnim poklonima djeca se jako vesele. Kako i neće! To im je izvor trenutnog iščekivanja, napetosti, a zatim sreće i zadovoljstva kada vide da su dobili još jednu Vinx-icu ili novi Bakugan koji su tako jako željeli! Igraju se s tim kratko jer ionako imaju već gomilu drugih igračaka. Zatim ju jako žele odnijeti u vrtić pokazati prijateljima što su dobili. Više se hvale nego što stvarno žele podijeliti igračku jer imati je znak moći i važnosti čak i u predškolskoj dobi, ne biste vjerovali!
Ali iza svog tog blještavila imanja i materijalnog, ima mnogo djece kojoj strašno nedostaje nešto sasvim obično, nešto što se ne može nigdje kupiti i što mu samo osoba može dati. Ispričat ću vam to na primjeru jednog četverogodišnjeg dječaka kojeg ćemo nazvati Luka.
Luka ima sve nove igračke. Bio Božić, Sveti Nikola ili običan dan kada je bio “dobar”, on ima sve što dijete može poželjeti – novu željeznicu Traktora Toma, najnovijeg blještavog robota koji može sam boriti se, sve Bakugane i još mnogo drugih igračaka koje je teško uopće nabrojati. Druga djeca jako rado dolaze kod njega igrati se jer svaki puta ostanu osupnuta sa svim igračkama koje Luka ima. Kada su druga djeca oko njega zbog igračke, Luka se osjeća jako važno. Svu pažnju dobiva upravo on zahvaljujući toj igrački. Kada odgajateljica pokuša provesti neku aktivnost, Luka je jedini koji stoji sa strane. On je jedini koji se ne želi uključiti, njemu je ta aktivnost dosadna jer tada nisu on i njegova igračka u centru pažnje. Kada je vrijeme spavanja, sva djeca legnu, smire se i zaspu. Luka ne. On se nikako ne može opustiti. Ne želi niti da druga djeca zaspu jer će mu onda biti dosadno pa glasno priča za vrijeme spavanja. No, ako se Luki približite i ako ga zaista poslušate, reći će vam da je usamljen i tužan. Da, upravo te riječi će upotrijebiti. Tražit će vas da legnete pored njega, da ga mazite jer je on zapravo velika maza. Nažalost, roditelji to ne prepoznaju. Njegovi roditelji će mu kupiti sve što mu je potrebno, ali mu zaboravljaju dati ono najjednostavnije, a njemu najvažnije – maženje i pažnju koju kroz to dobiva.
Ako se vratimo na Božićno kupovanje poklona, možemo to povezati s Lukom. Premda će djeca tražiti i ovu i onu igračku jer su je vidjeli na reklami ili ju ima njihov vršnjak, apetit za igračke smanjit ćete s kvalitetnim provođenjem vremena (maženjem, pričanjem priča, izradom velikog snjegovića, spuštanje sa sanjkama). Stanje u vašem novčaniku će se poboljšati, a djetetu ćete darovati ono najvrjednije za njega– sebe. Naravno ako je dijete naviknuto da dobiva jako mnogo igračaka, ako mu ih odjednom uskratite, da će se buniti. Ali ono što on ne zna, a vi znate, to je da će mu uspomena na vaše zajedničko provođenje vremena biti mnogo življa i važnija jednog dana kada odraste od uspomene na igračke.
